Nacisti, Latinska Amerika i uloga Vatikana
27. februar 2020
Tri godine nakon kraja Drugog svjetskog rata, jednom od najvećih nacističkih zločinaca uspijeva bijeg iz zatvora u austrijskom Linzu. Riječ je o Franzu Stangelu, ranijem SS-Hauptsturmführeru i komandantu koncentracijskih logora Sobibor i Treblinka. On je odgovoran za smrt gotovo milijun Židova. Pješke Stangl uspjeva preko Graza i Merana doći do Firenze. No njegov je cilj još 300 kilometara dalje na jugu: Rim, sjedište Vatikana.
Došavši tamo, biva srdačno dočekan. "Vi ste sigurno Franz Stangl, ja već čekam na Vas", pozdravlja ga rimski biskup Alois Hudal i daje mu u ruke lažne dokumente. S njima se Stangl prebacuje u Siriju, organizira da mu dođe i obitelj i iz Damaska 1951. Prelazi preko oceana - najprije u Argentinu, kasnije u Brazil. Čovjek koji je perfekcionirao masovno ubijanje u koncentracijskim logorima potom godinama montira automobile u tvornici Volkswagena u blizini Sao Paula.
Austrijanac Franz Stangl nije usamljen slučaj: tisuće nacističkih zločinaca su nakon rata, uz pomoć Katoličke crkve, uspjeli pobjeći pred rukom pravde. Najčešće se koristila tzv. "Štakorska ruta": iz Innsbrucka preko Alpa do Merana ili Bozena u Južni Tirol, potom do Rima. Od tamo je većinu put vodio do luke u Đenovi, odakle se išlo dalje brodom u Južnu Ameriku, najčešće u Argentinu.
Bez plana, najčešće improvizacija
"Štakorska linija nije bila neki razrađeni sistem, već se sastojala od mnogih pojedinačnih komponenti", kaže Daniel Stahl, povjesničar iz Jene. "Bila je to spontana suradnja različitih institucija."
Većina zločinaca je duže ili kraće vrijeme boravila u nekom od katoličkih samostana u Južnom Tirolu. Neki su tu boravili i više godina, organizirali daljnji bijeg, prikupljali novac. Kada bi stigli u Rim, dobivali su vatikanske dokumente o identitetu - a s njima onda i putovnice Međunarodnog Crvenog križa, koji je do 1951. izdao ukupno oko 120.000 putovnica. Većinom izbjeglicama koje su tražile neko utočište nakon rata, među njima i mnogim Židovima koji su željeli ići u Palestinu.
Duga lista ratnih zločinaca
Kada je riječ bila o nacističkim zločincima, često je jedan od ključnih posrednika bio Alois Hudal. On je kasnije rekao kako su mnogi proganjani bili "sasvim bezgriješni" i zbog toga su im izdavani lažni papiri kako bi ih se spasilo od "njihovih mučitelja".
Štakorska linija je bila put za bijeg mnogim nacističkim ratnim zločincima. Među njima su bili primjerice Adolf Eichmann, jedan od glavnih organizatora holokausta; Josef Mengele, sadistički liječnik iz Auschwitza; Klaus Barbie, "Mesar iz Liona", bivši šef Gestapoa u tom francuskom gradu; Erich Priebke, SS-ovski narednik, odgovoran za masakr nad 335 civilia u blizini Rima; Walther Rauff, čovjek koji je izmislio tzv. "plinske automobile", kojima su ubijani uhvaćeni Židovi još za vrijeme vožnje.
Što je znao Papa Pije XII.?
O Štakorskoj ruti je već puno toga poznato, ali jedno pitanje je još neodgovoreno: Koliko je o svemu znao tadašnji Papa Pije XII.? Talijan Eugenio Maria Giuseppe Giovanni Pacelli je izabran za Papu 2. ožujka 1939., kratko pred početak Drugog svjetskog rata. Na funkciji je ostao do svoje smrti 1958.
Odgovor na to pitanje potražiti će i Hubert Wolf. Ovaj povjesničar crkve leti ovih dana za Rim kako bi 2. ožujka, kada Vatikan otvori svoj arhiv i učini dostupne javnosti sve dokumente vezane za pontifikat Pape Pija XII., bio jedan od izabranog broja znanstvenika koji će prvi imati priliku pregledati arhiv. Za to će on na raspolaganju imati četiri mjeseca. "To je velika prilika da se pronađu odgovori na mnoga otvorena pitanja iz tog vremena, ali je i veliki izazov. Mi tu govorimo o oko 400.000 arhivskih jedinica, svaka s oko 1000 listova papira", kaže ovaj profesor za povijest crkve na Sveučilištu u Münsteru.
Ali za Wolfa to nije ništa novo. On je već pretraživao arhive Inkvizicije i Kongregacije za indeksiranje. "Mjereno s razdobljem od 400 godina koliko dugo su se cenzurirale knjige, ovih 20 godina Pija su još relativno pregledne", kaže Wolf. "U to spada i da čovjek tjednima ne nalazi ništa novo i zanimljivo, a onda otkrije jednu kutiju koja se pokaže kao zlatni rudnik."
Puno otvorenih pitanja
Hubert Wolf kaže da treba imati strpljenja - za cjelovitu procjenu svega što krije ovaj arhiv trebati će godine. No na neka pitanja, nada se ovaj njemački povjesničar, možda će se ipak uskoro naći odgovor. Glavno od njih je: "Je li Papa davao direktne naloge, ili je sve ostalo na načelnim naputcima, tipa: treba pomoći ljudima koji su ostali bez dokumenata. Je li Papa, možda uz sugestije CIA-e, rekao: Kada mi nacionalno svjesne ljude pošaljemo u Južnu Ameriku, to je dobro, jer su tamo na djelu komunisti, koji žele osvojiti cijeli kontinent, kao na Kubi?"
Da se Papa Pije XII. bojao komunizma, to je poznato. U tom tonu su svoju aktivnost opravdavali i crkveni službenici koji su pomagali nacistima u bijegu: Svejedno koju su oni ulogu imali u vrijeme nacionalsocijalizma, oni su se borili protiv komunista i zato ih treba zaštititi od političkog progona. Komunizam je za njih predstavljao najveću opasnost za Katoličku crkvu. "Moguće je da Papa Pije XII. ništa nije znao o konkretnoj pomoći i da su to neki ljudi naprosto bezobzirno iskoristili. Ali je moguće i da je Papa znao, ali ne okrenuo glavu na drugu stranu", kaže Wolf. To su dvije mogućnosti. kako je doista bilo - na to pitanje on sada traži odgovor. Ali jedno je jasno: "Ukoliko je Papa znao o ljudima poput Mengelea, onda cijela priča poprima jednu sasvim novu dimenziju."