Na vidiku poboljšanja u tekstilnoj industriji u Turskoj?

Mnoge vodeće marke kao naprimjer Esprit, H&M, Hugo Bos, S. Oliver, Adidas, Nike i Zara svoje modele šiju u Turskoj. Tako je Turska četvrti proizvođač odjeće na svijetu, a u Evropi je na prvom mjestu. Ali, uslovi za rad i plate za radnike su najčešće loši. To su pokazali najnoviji rezultati studije, koju je uradila nevladina organizacija "Clean Clothes Campaign" (Kampanja za čistu odjeću). U studiji su ocjenjivani uslovi rada oko tri miliona tekstilnih radnika u istočnoevropskim zemljama i Turskoj. Plata koju dobijaju od velikih modnih kompanija jedva da je dovoljna da prežive. Minimalac u Turskoj je zvanično 441 evro mjesečno. "Od plate u tekstilnoj industriji u Turskoj ne može da se živi. Zaposleni u prosjeku dobijaju 300 evra mjesečno", kaže Hasan Arslan iz turskog sindikata DISK. On tvrdi da se poslodavci često ne pridržavaju ni minimalne zakonski zagarantovane zarade. "Preko 40 odsto zaposlenih nije prijavljeno. To znači da poslodavci radnicima ne uplaćuju ni socijalno osiguranje a ne pridržavaju se ni zakonski zagarantovanog minmalca", kaže Arslan.

Međutim, njemu protvuriječi Senol Sankaja. On je direktor Yesim tekstila, prema sopstvenim navodima jedne od najvećih tekstilnih kompanija u Turskoj. Ovaj preduzetnik proizvodi robu za mnoge velike brendove kao što je Nike, Hugo Boss, Zara i Calzedonia. "Naši radnici ne dobijaju samo minimalac", kaže ovaj 52-godišnjak za DW. "Oni dobijaju egzistencijalni minimum, što je za 35 odsto više nego minimalac." Pri tom se, kako tvrdi, mnogo polaže na zdravlje i sigurnost saradnika.

To u Yesimu može da bude i tačno. Arslan iz sindikata, međutim, citira statistike: "Turska se po broju nesreća na radu, na evropskom nivou, nalazi na prvom a na svjetskom na trećem mjestu. Prema turskom zakonu nedjeljno se najviše može raditi 45 sati. Zaposleni u Turskoj u prosijeku rade pak oko 67 sati nedjeljno", tvrdi Arslan i kritikuje poslodavce koji ne plaćaju prekovremeni rad.

"Ljudi su poptuno iscijeđeni"

Na njemačku modnu kuću Hugo Boss su se već 2011. sručile salve kritika, kada je u pogonu u Izmiru, prema pisanju turskih medija, ova kuća otpustila 74 radnika. Turski Industrijski sindikat za tekstil i odjeću (TEKSIF) uslove rada u tim pogonima opsiao je jednom riječju - "ubistvo". Kako saznajem u TEKSIF-u, mnogi radnici su htjeli da se učlane u sindikat samo da bi se izborili za bolje uslove rada, a iz ugla sindikata upravo to je bio razlog zašto su otpušteni.

Ali, i danas su uslovi rada problematični, kaže ekspert u TEKSIF-u, Omer Sejfetin Atilgan za DW. "U Bossovoj fabrici ljude potpuno iscijede, a onda uvijek iznova zapošljavaju nove."

Sertifikati za evropske standarde

Ali, tekstilni preduzetnik Senol Sankaja brani Boss. "Mi imamo dobar odnos sa Bossom. Oni redovno dolaze kod nas kako bi se uvjerili da se sve radi po zakonu. Imamo i sertifikate koji garantuju da su uslovi rada u skladu s evropskim standardima."

No, ovako očiglendo nije svuda. Hasan Arslan iz sinidkata smatra da su za loše uslove na radu podjednako krivi koliko poslodavci toliko i Vlada Turske. "U Ustavu Turske stoji da se radnici mogu sidnikalno organizovati i tako boriti za svoja prava. Ali, država ne radi dovoljno kada je riječ o povredama zakona od strane preduzetnika." On kaže kako je samo sedam odsto zaposlenih učlanjeno u sindikate.

"Situacija se ne poboljšava"

Ertan Hosgor, predstavnik sindikata u firmi Henateks, koja šije garderobu za Nike i Adidas, takođe se žali na uslove za rad u turskoj tekstilnoj industriji. "Sistem za ventilaciju bi trebalo da postoji na svakom radnom mjestu. Posebno ljeti kada se radi po visokim temperaturama, a nema klima uređaja. Koncentracija prašine na radnom mjestu i filteri na mašinama bi morali češće da se kontrolišu. Jer, mašine s kojima radimo su najčešće stare", kaže Hosgor za DW. Njegova supruga radi u jednoj fabrici džinsa. "Boje koje se koriste za džins se teško skidaju s kože a uz to su i nezdrave. Tuševi su nešto što bi ovdje trebalo da se podrazumijeva. A to nedostaje u skoro svim firmama. Vlada Turske bi trebalo da se pobrine da se uspostave određeni standardi ali i da obezbijedi da se isti poštuju", zahtijeva Hosgor.

Ali, uprkos svemu tome i Ertan Hosgor nalazi riječi hvale za međunarodne firme kao Nike, Adidas i Puma. Ove firme redovno kontrolišu uslove rada, kaže on. "Oni kontrolišu i da li poslodavac dozvoljava sindikalno organizovanje. Oni zaposlene pitaju o tome koliko zarađuju, kakav je topli obrok i kakav im je odnos s poslodavcem. Na taj način se poslodavci osjećaju pod pritiskom, a situacija se popravlja", kaže on.