Na odjelu intenzivne njege: ″Činiš što možeš, a ipak nije dovoljno″ | Panorama | DW | 28.03.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

pandemija

Na odjelu intenzivne njege: "Činiš što možeš, a ipak nije dovoljno"

Andrea Krautkrämer brine se za ozbiljno bolesne s koronskom infekcijom i bez nje: ona nadgleda, pomaže, bori se za svaki život. Ponekad bezuspješno. To je dio njezine svakodnevice.

Andrea Krautkrämer s pacijentom oboljelim od Covid-a 19

Andrea Krautkrämer s pacijentom oboljelim od Covid-a 19

5.45: Budilica zvoni oko četiri. Andrea Krautkrämer (54) kaže da otkako je pandemija više ne spava dobro. Nakon što se spremi odlazi u bolnicu Marienhof u Koblenzu. Njezin cilj je na 2. katu: odjel za intenzivnu njegu.

Kao specijalizirana medicinska sestra za intenzivnu njege ona radi već duže od 30 godina, trenutno sa skraćenim radnim vremenom. S obzirom na sve veći fizički i psihički stres, kaže, više ne želi raditi puno radno vrijeme, ali naglašava: "Volim svoj posao!" U svlačionici oblači plavu odjeću kakvu nose svi na odjelu.

6:00: Velika prijavnica je još uvijek u polumraku. Iz hodnika se vide pacijenti koji leže iza velikih staklenih prozora. Zauzeto je 11 od 12 kreveta za intenzivnu njegu za teške slučajeve. Tri pacijenta imaju COVID-19.

"Borba za preživljavanje"

Oko Božića je, prisjeća se Andrea Krautkrämer, pritisak bio ogroman, kao nikada ranije. U nekim se danima radilo o "golom preživljavanju", moguća je bila samo osnovna medicinska njega. Da je to uvijek tako, "onda više ne bih bila ovdje".

Bolnica Marienhof u Koblenzu

Bolnica Marienhof u Koblenzu

U ožujku 2021. je bilo manje pacijenata s Covidom. No kreveti su se punili hitnim pacijentima sa srčanim ili moždanim udarima i zato što su rađene dugo odgađane operacije, kaže Kurt Simon. On je voditelj je dviju jedinica intenzivne njege i sretan je što ima dovoljno ljudi - što nije po sebi razumljivo s obzirom na kronični nedostatak osoblja za intenzivnu njegu u Njemačkoj.

Specijalizirane medicinske sestre poput Andree Krautkrämer završili su dvogodišnju intenzivnu obuku nakon uobičajenog školovanja i praktičnog iskustva u jedinici intenzivne njege.

Krizne situacije noću

Danas se u krevetima 1 i 2 nalaze pacijenti s COVID-om 19 koji su na respiratorima. Pacijent u krevetu 4 "je u vrlo lošem stanju", izvještava noćna služba prilikom primopredaje. Pacijent u krevetu 8 istrgnuo je u deliriju cijevi iz ruke. Hitna pomoć je dovela muškarca za kojeg se smatra da ima koronu, on je smješten u jednoj od izolacijskih soba u koje se ulazi kroz siguronosnu komoru.

Kolege u jutarnjoj smjeni raspravljaju o tome tko može preuzeti koje pacijente i zadatke. Andrea Krautkrämer preuzima vodstvo smjene i brinut će se o dvoje pacijenata i uvoditi jednu studenticu u posao.

Brzi testovi

Prije prvog kontakta s pacijentom ona odlazi na brzi test korone. Također se testiraju se i pacijenti i rodbina. To je dobar osjećaj, kaže ova 54-godišnjakinja. Većina ostalih kolega je cijepljena, ona je u to vrijeme bila u karanteni.

7.00 sati: Andrea Krautkrämer i studentica posjećuju Hansa Finka (ime promijenjeno) u krevetu broj 6. Amputirana mu je lijeva noga. Sestra intenzivne njege pregledava rane i nadgleda, smanjuje dozu jednog lijeka i razgovara s pacijentom. Objašnjava studentici na što treba paziti.

Uz krevet pacijenta s COVID-om 19

7.30: U komori na ulasku u sobi broj 11, gdje leži Martin Faber (ime promijenjeno) oblači zaštitnu odjeću, kapuljaču, dva para rukavica i vizir preko svoje maske FFP2. Danas će ga obići četiri puta.

Gospodin Faber je u ranim 50-ima, ima leukemiju, ovdje je već tri dana. Njegova majka umrla je od COVID-a 19 u siječnju, u susjednoj sobi.

"Dobro jutro, gospodine Faber, kako je prošla noć?", sa smiješkom pozdravlja svog pacijenta. "Dobro", odgovara on ispod maske za disanje preko usta i nosa. Od jučer on leži na trbuhu kako bi mu pluća bila slobodnija. Njegov se respirator zove Elisa, i samo je jedna od mašina koje osoblje intenzivne njege moraju poznavati. Prati se puls, krvni pritisak i zasićenost kisikom, a tu su i uređaji za infuziju.

Andrea Krautkrämer uzima EKG elektrode s leđa Martina Fabera kako bi se mogao okrenuti. Stalno provjerava kontrolne monitore. Pita ga je li mu što treba, dok izvodi stotine pokreta i provjerava izmjerene vrijednosti. Nježno ga pere prethodno ugrijanim krpama za jednokratnu upotrebu i sprema krevet. To je posebno naporno u zaštitnoj odjeći.

Od presudne je važnosti dobar tim

Od presudne je važnosti dobar tim

Faber joj kaže da bi se volio napokon oženiti, po mogućnosti odmah, i priča joj o svojim mačkama, koje vole leći na njegov trbuh, i sigurno će opet "kad se vratim kući iz bolnice".

8.15 sati: Da bi mogao doručkovati, Andrea Krautkrämer Martinu Faberu podiže s lica masku za disanje. On uzdiše s olakšanjem: "Oh, to je dobro!" Sestra na intenzivnoj njezi odmah mu stavlja tanku cijev kojom drugi stroj sada upuhuje kisik u nos. Pacijent doručkuje i telefonira. Kada je doručak završen, Andrea Krautkrämer ponovo sve posprema.

Uređaji za nadzor neprestano aktiviraju alarm, Faber kašlje.

Čim se vratila u svoju sobu, zove Faberova partnerica i pita kako je Martin. "Možete nazvati u svako doba", kaže Andrea Krautkrämer. Rodbina je vrlo važna za pacijente, naglašava: "Oni nedostaju pacijentima."

Umiranje je dio života

9.20 sati: Andrea Krautkrämer pali svjetlo na prijavnici. Govori tiho: "Nažalost, sada imamo umirućeg pacijenta u krevetu 4". Terapija je zaustavljena, dvoje rođaka je s njim, to je dopušteno samo umirućima. Toplo svjetlo lampe signal je "kako bi bilo malo mirnije", objašnjava ona. "Ne možete raditi na intenzivnoj njezi ako ne možete prihvatiti da je umiranje dio života."

10.00 sati: Liječnici i medicinske sestre nalaze se uz krevet 1 pacijenta koji ima koronu, njegovo je stanje vrlo ozbiljno. Sestra na intenzivnoj njezi, koja je zapravo još na specijalizaciji, već je tri sata s njim u izolacijskoj sobi. Pacijentu se stavlja cijev za hranjenje kroz trbuh. U dušnik mu se umeće cijev za opskrbu kisikom.

No pacijent ipak umire dva dana kasnije. Andrea Krautkrämer i njezini kolege se ovo često doživjeli: "Činite sve što je u vašoj moći – no ni to nije dovoljno." Kod svakog pacijenta ona se nada. Ali pogotovo kod pacijenata s Covidom postoje "loša iskustva, jer jednostavno ne znate kako će se sve razvijati". Kad omalovažavatelji korone i protivnici maski protestiraju, kao nedavno u mjestu gdje živi, bila je srdita: "To me jako, jako ljuti."

10.15: Andrea Krautkrämer donosi Martinu Faberu nove lijekove i radi analizu krvi. Šećer je povećan, ona ubrizgava inzulin. Kratko savjetovanje s liječnikom jer su vrijednosti na respiratoru loše.

Ne možete raditi na intenzivnoj njezi ako ne možete prihvatiti da je umiranje dio života.

"Ne možete raditi na intenzivnoj njezi ako ne možete prihvatiti da je umiranje dio života."

11.30: Otvaraju se vrata sobe u kojoj je umro pacijent. Rodbina napušta intenzivnu njegu s torbom preminulog.

12.20: Vrijeme je za nove lijekove i hranu. Andrea Krautkrämer ponovno skida masku gospodinu Faberu. Zbog respiracije je on jako žedan.

Onda joj pokazuje fotografije svojih mačaka na mobitelu. Andrea je strpljiva. "Stvarno su lijepe mačkice", kaže. Šali se s njim, govori o svojim životinjama. Nekoliko minuta normalnosti. Martin Faber djeluje opušteno. Zatim opet zakašlje. Sestra za intenzivnu njegu pomaže mu da se vrati u ležeći položaj. Alarmni uređaji pište.

13:15: Stigla je kasna smjena. Nakon izvještaja u velikoj grupi, Andrea Krautkrämer svoje pacijente predaje pojedinačno sestrama koje preuzimaju brigu o njima.

"Isisavanje snage"

Nekoliko dana kasnije ona priča da je tog tjedna još jedan pacijent umro. Tri smrti tjedno nisu iznimka, kaže ona, "a ako imate peh, onda i u jednom danu".

Mnoge kolegice su dospjele do granica izdržljivosti. Briga za teško bolesne ljude, puno posla, strah od infekcije – puno je stvari odjednom "koje vam isisavaju snagu".

Svadba na odjelu intenzivne njege

Kad su liječnici savjetovali Martina Fabera da više ne čeka sa vjenčanjem, bolnički kapelan je pozvao službenika iz matičnog ureda. Matičar je došao u bolnicu.

Matičar je došao u bolnicu

Matičar je došao u bolnicu

Pastor Martin Saurbier nabavlja crvene ruže, njegovateljski tim je donio pjenušavo vino. Suprug jedne kolegice je nabavio ukrase za vjenčanje: prozorsko staklo je ukrašeno srcima od drveta i svečanim vrpcama, a mladenka je dobila na svoje zaštitno odijelo ukrase od bijelog papira.

Matičar govori preko portafona. Njih dvoje jasno potvrđuju: da. Svi su u suzama. U siječnju je pastor Saurbier bio uz majku Martina Fabera dok je umirala.

Vrijednosti Martina Faber su se nakon toga popravile, kaže župnik, no potom su se opet naglo pogoršale. Tjedan dana nakon vjenčanja on je umro.

Majka Martina Fabera trebala je biti pokopana kad njezin sin izađe iz bolnice. Sada je obitelj zatražila od bolničkog kapelana da zajedno pokopaju majku i sina.

Pogledajte video 21:20

Medicinsko osoblje u vrijeme pandemije

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu.