Na Kanarskoj ruti se i dalje gine

Madala Tounkara je još bio maloljetan kada se ukrcao na ribarsku brodicu u Mauritaniji, u zapadnoj Africi, i prije sedam godina se otisnuo na opasno more. Kao i za mnoge druge afričke migrante, španjolsko otočje uz sjeverozapadnu obalu Afrike za njega je bilo željeno odredište – Kanarski otoci. "Zadnji dan je bio najgori. Jednostavno više nisam imao snage. Cijelo sam vrijeme bio jako uplašen. Ali kad si odjednom u tako ekstremnoj situaciji, izgubiš strah", rekao je mladi Malijac za DW. Danas zarađuje igrajući boks i radeći u kuhinjama restorana u Las Palmasu.

Nikad više poginulih

Tounkara je izdržao, preživio je bitku s bijesnim Atlantikom i stigao do Gran Canarije. Unatoč opasnom prijelazu, zapadnoafrički atlantski put do Kanarskih otoka sve više koriste migranti. Drugi biraju zapadno-sredozemnu rutu preko Nigera, Malija i Alžira do Maroka i dalje preko Sredozemnog mora do Španjolske, ili ciljaju na središnji mediteranski put, koji vodi od Libije ili Tunisa do Malte ili talijanskih otoka poput Lampeduse ili Sicilije.

Od Tounkarine dramatične plovidbe u malom drvenom čamcu, broj migranata na atlantskoj ruti je naglo porastao - a s njim i broj onih koji nisu preživjeli svoj mučni put. Većina migranata dolazi iz sjeverne i zapadne Afrike: prema podacima španjolske humanitarne organizacije "Caminando Fronteras", uglavnom iz Senegala, Maroka i Malija.

Prema ovoj organizaciji, više od 4.400 ljudi umrlo je 2021. pokušavajući stići do Španjolske morem preko Atlantika ili zapadnog Sredozemlja. Broj se udvostručio u odnosu na 2020. Atlantska ruta, koja vodi do Kanarskih otoka, koja je i na najužoj ruti još uvijek duža od 100 km i to preko otvorenog mora, bila je daleko najopasnija po život.

Migranti su svjesni rizika

Međunarodna organizacija za migracije (IOM) polazi od toga da će se migracije na zapadnoafričkoj atlantskoj ruti intenzivirati. "Više ljudi je umrlo ili nestalo duž ove rute posljednjih godina. Godine 2021. zabilježena su 73 brodoloma duž ove rute, što je rezultiralo smrću 1109 migranata", kaže Alpha Seydi Ba, glasnogovornik IOM-a u Dakaru.Više od tri četvrtine ovih dokumentiranih smrti odnosi se na osobe koje su nestale i koje su proglašene mrtvima.

Međutim, mladi Malijac Madala Tounkara smatra da je još više ljudi izgubilo život tijekom prijelaza: "Nitko ne zna koliko mrtvih ljudi stvarno pluta po moru. Često im jednostavno ponestane hrane, vode ili benzina. Tako najviše umiru ," on kaže. I znaju svoj rizik, dodaje.

Sramota je ostati kod kuće

Međutim, opasnosti ne odvraćaju migrante od njihova nauma. Prema španjolskom ministarstvu unutarnjih poslova, više od 22.300 ljudi nezakonito je pristiglo na Kanarske otoke 2021. godine.

Glasnogovornik IOM-a Seydi Ba u intervjuu za DW komentira ove brojke: "Ovo je blagi pad u odnosu na 2020., ali i dalje dramatičan porast u odnosu na prethodne godine. Između 2010. i 2019. te brojke su se izražavale tek u stotinama, a ne desecima tisuća. "

Ostati kod kuće znači prihvatiti nesiguran život. Tomu treba dodati društveni pritisak. Prijatelji ili rođaci koji su stigli u Europu mogli bi svojim roditeljima ponuditi bolje uvjete života. "Tako da ostanak nije sramota samo za njih, nego i za njihove roditelje, koji često podržavaju ili financiraju ova putovanja."

Prema IOM-u, 2020. godine 25,4 milijuna Afrikanaca migriralo je u drugu zemlju u potrazi za boljom budućnošću. Većina afričkih migranata traži bolju budućnost na samom kontinentu: 80 posto afričkih migranata ostaje u Africi, prema glasnogovorniku IOM-a, a najveći dio njih odlaze u Obalu Bjelokosti i Južnu Afriku. Afrička migracija u zapadne zemlje čini tek oko 15 posto od čega je gotovo 85 posto ove migracije legalno.

Temeljno pravo na sigurnu i reguliranu migraciju

IOM nije protiv migracija: "To je temeljno pravo i ne samo od koristi za migrante, nego i za zajednice domaćina", naglašava Seydi Ba. Međutim, kako bi se ostvario potencijal migracije za održivi gospodarski rast, ona bi trebala biti sigurna, regulirana i redovita.

U rodnom Maliju rođaci Madale Tounkare prate svaki njegov potez u Španjolskoj. Polovica Malijaca živi u siromaštvu - pandemija i političke krize pogoršale su situaciju. Obrazovanje djece, hrana, sve se to dijelom financira novcem koji Madala zarađuje kroz svoj omiljeni sport boks i rad u španjolskim restoranima. On osigurava opstanak obitelji, rekao je za DW Tama Koita, Tounkarin ujak. "Otišao je kako bi smanji našu patnju. Znamo da se jako trudi za to i nije mu lako tamo gdje je sada."

Koitina kuća nalazi se u blizini jedne od autobusnih stanica u Bamaku. Mladi Malijci svakodnevno kreću odavde kako bi, poput Tounkare okušali sreću u Europi. Neki ga poznaju čak iz susjedstva. "Madala je jedan od nas”, kaže jedan mladić. "Pratimo sve što on radi. Jednog dana želimo biti poput njega.” Madala Tounkara takve izjave sluša s pomiješanim osjećajima. Jer zna da mnogi mladi migranti neće preživjeti taj put.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu