″Naći ćemo te″ | Politika | DW | 22.02.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

"Naći ćemo te"

Mnoge žene iz Saudijske Arabije koje izbjegnu u Njemačku, suočene su sa prijetnjama svojih porodica. DW je razgovarao sa njih četiri. Postoji sumnja da je u sve umiješana i Ambasada Saudijske Arabije u Berlinu.

"Gdje se skrivaš? Znamo da nisi u svom stanu." Ajaša lista dalje. "Naći ćemo te, čak i ako odeš na kraj svijeta. Imamo ljude, koji ćete pronaći.”

Ajaša sjedi u kuhinji u majici i trenerci, a pred sobom ima fasciklu. U njoj su sakupljene sve prijetnje. Odštampane i prevedene kod sudskog prevodioca za njemački jezik. U fascikli je i ova poruka: “Ambasada ima ljude koji će u opštini da iskopaju sve informacije o tebi”. Ona prepoznaje saudijski broj. Prijetnje dolaze od njene porodice iz Saudijske Arabije.

Ajaša je u svojim ranim 30-im i kao izbjeglica živi u Njemačkoj. Pobjegla je od svoje porodice i od sistema koji čak i odrasle žene tretira kao maloljetne. Saudijskim ženama je za skoro sve potrebna saglasnost jednog muškog staratelja.

Kontrola preko smartfona

Saudi Arabien Flüchtlinge (DW/E. Felden)

Poruke koje je Ajaša dobijala od svoje porodice

Tako je bilo i kod Ajaše. Gdje god da bi išla, pratio bi je jedan od starije braće. Ili bi je vozač odvezao i ponovo vratio. Potom je trebalo da se uda za čovjeka kojeg do tada nikada nije vidjela. Pošto joj je ovaj od prvog trenutka bio antipatičan, Ajaša je skovala smion plan bijega.

Ukrala je mobilni telefon svog oca i udarila ga je, u jednoj mjeri, njegovim oružjem. Otac je koristio jednu aplikaciju pomoću koje je mogao da je kontroliše. Riječ je o “Absheru”, elektronskom servisnom programu koji stoji u ponudi na Internet stranici saudijskog Ministarstva unutrašnjih poslova. “Absher” se bez problema i besplatno može pronaći u App-Store-u i za andorid i za Apple.

Na stranici stoji da je više od 11 miliona korisnika navodno već instaliralo ovaj program. Uz pomoć ove aplikacije muškarci mogu da registruju broj pasoša svojih žena, a zatim ukoliko to žele unesu zabranu putovanja za njih.

Za Ajašu je "Asher” od prokletstva postao blagoslov. Uspjela je da promijeni pasvord na aplikaciji kod svog oca. Potom je sama sebi dala dozvolu za putovanje i u avgustu 2017. sjela u avion za Njemačku. “Nisam imala šta da izgubim”, kazala je.

Kada je nakon slijetanja predala zahtjev za azil, put ju je automatski odveo u Halberštat – mali grad u njemačkoj pokrajini Saksonija-Anhalt. Ovdje u Halberštatu, Savezna služba za migracije i izbjeglice (BAMF) ima svoju ispostavu. I to je jedino mjesto na kojem se obrađuju zahtjevi za azil iz Saudijske Arabije.

"Platićeš glavom"

Saudi Arabien Flüchtlinge (DW/E. Felden)

Absher je na kraju za Ajašu bio blagoslov

Tokom procesa za dobijanje azila, izbjegli po pravilu žive u centralnom izbjegličkom prihvatnom centru u Halberštatu. Četiri žene sa kojima je DW prethodnih nedjelja vodio intenzivne razgovore su ubijeđene da ih druge izbjeglice sa arapskog područja u centru prisluškuju. Jedna žena je, u prisustvu DW, podnijela krivičnu prijavu protiv svog supruga u Saudijskoj Arabiji i protiv njene cimerke u centru u Halberštatu. Službenici su sat i po uzimali njenu izjavu.

Nedostaju konkretni dokazi. Tu se radi o sumnjama kao kod Nure i Mashael. Već po samom dolasku u Njemačku krenulo je sa uznemirujućim porukama preko Whatsappa. "Misliš li da ne znamo gdje si”, stajalo je odjednom na displeju telefona. "Saudijska ambasada nam je dala informacije. Platićeš glavom.” Obje žene su doživljavale prijetnje kao psihički teror. “Ima toliko mnogo saudijskih žena koje nikada nisu imale šansu da pobjegnu”, kaže Mashael. “Ovo je sada prilika za nas da budemo njihov glas.”

Savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova u Berlinu je na pitanje DW-a da li u prihvatnim centrima u Saksoniji-Anhalt postoje špijuni, saopštilo da nema saznanja o tome. Ukazali su takođe na to da je to “u nadležnosti pokrajina”. 

Pokrajinsko ministarstvo u Saksoniji-Anhalt je ovako odgovorilo:

“Problematika u vezi sa izbjeglicama iz Saudijske Arabije je poznata u Saksoniji-Anhlat. Nadležne službe su razvile procedure, da se odgovarajućim mjerama spriječe moguće opasne situacije za pogođene osobe.”

A na pitanje na koju problematiku se konkretno misli i koje mjere su preduzete, ministarstvo nije dalo dodatne informacije.

Surova smrt novinara Džamala Kašogija osvijetlila je to kako se Saudijska Arabija odnosi prema kritičarima režima. Kašogija, koji je živio u egzilu, su početkom oktobra u saudijskom konzulatu u Istanbulu udavila 15-orica komandosa, koji su specijalno zbog toga doputovala, a potom isjekla na komade. Njegov leš do danas nije pronađen. Slučaj istražuju Ujedinjene nacije.

Dschamal Chaschukdschi (Getty Images/AFP/M. Al-Shaikh)

Džamal Kašogi

Osim toga, spektakularni bijeg 18-godišnje Rahafe Mohamed al Kunun bio je na naslovnicama širom svijeta. Ova mlada žena htjela da pobjegne od svoje porodice u Australiju, ali su je tokom presjedanja u tajlandskom glavnom gradu Bangkoku u tome zaustavile tamošnje službe.

Deportaciju je izbjegla tako što se zabarikadirala u tranzitnom dijelu aerodroma i na svoju situaciju skrenula pažnju preko Tvitera. Na kraju je dospjela pod zaštitu UNHCR-a. Rahaf je u međuvremenu dobila azil u Kanadi.

"Pod određenim okolnostima i smrtna kazna"

Drugi slučajevi nisu završili tako dobro, Kao na primjer slučaj Dine Ali. I ona je u aprilu 2017. pokušala da pobjegne u Australiju. Zaustavljena je na Filipinima i deportovana u Saudijsku Arabiju. Od tada joj se gubi svaki trag. “Ako se žene vrate protivno njihovoj volji, mogu da budu optužene za neposlušnost i narušavanje ugleda”, objašnjava Rotna Begum iz organizacije za ljudska prava Hjuman rajts voč (HRW). Ona bi mogla da dobije doživotnu robiju ili čak pod određenim okolnostima da bude osuđena na smrtnu kaznu. Begum je za DW potvrdila da su HRW-u poznati slučajevi, da “saudijske službe vrše pritiska na žene da se vrate svojim porodicama”.

"Mislim da je ambasada"

Takođe i Štefan Paintner iz “Sekularne pomoći za izbjeglice” u Kelnu smatra da su svjedočenja saudijskih žena vjerodostojna. Upada u oči, koliko su dobro informisane porodice tih žena u dalekoj Saudijskoj Arabiji. “Ili porodice traže pojedince koji bi ušli u trag ženama, ili postoji neka centralna organizacija koja to radi za te porodice”, kaže Paintner. “Ja mislim da je to ambasada. Nemam dokaza, ali ovo nadgledanje prelazi mogućnosti koje porodica može sebi da priušti.”

On je uvjeren da se u prihvatnom centru u Halberštatu vrbuju druge izbjeglice, kako bi podnosile izvještaje ambasadi u Berlinu. "Mislim da nije posebno teško pronaći ljude. Ali, ne vjerujem da je u pitanju sofisticirana mreža agenata.”

"Kao na tacni”

Početkom februara 2019. su, prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Saksonije-Anhalt, 146 izbjegle osobe registrovane u toj njemačkoj pokrajini. Njih 97 je dobilo pravo na boravak. Ali, i kada neko dobije pravo na azil ipak mora ostati u Saksoniji-Anhalt. Jer, za sve izbjeglice važi takozvani uslovljeni boravak.

To konkretno znači da izbjeglice i nakon pozitivne odluke o azilu moraju ostati u pokrajini u kojoj su prošle postupak dobijanja azila. A njihova koncentracija na jednom mjestu olakšava potragu. U Halberštatu, gradiću sa 45.000 stanovnika, izbjeglice su saudijskim službama “ponuđene kao na tacni” , žali se aktivista za pomoć izbjeglicama, Štefan Paintner.

U opravdanim slučajevima je moguća promjena mjesta boravka, potvrdilo je za DW pokrajinsko Ministarstvo unutrašnjih poslova. Zakonodavstvo dopušta “izuzetke u okviru pojedinačne provjere”. Ajaša je dakle izuzetak.

Kanada Rahaf Mohammed Alqunun PK in Toronto (Reuters/M. Blinch)

Rahaf Mohamed al Kunun

Nakon što joj je u oktobru 2017. odobren zahtjev za azil, dobila je mali stan u gradu Hale, oko 100 kilometara od Halberštata. Ali, kako je rekla, od početka se tamo nije osjećala sigurno. Jedno veče je muškarac arapskog izgleda minutama stajao ispred njenih vrata u haustoru. Ajaša je informisala policiju. Kasnije su joj objasnili da krivičnu prijavu nije mogla da podnese jer se nije dogodilo ništa protivno zakonu.

U avgustu 2018. neko je zakucao jedno jutro na njena vrata. Jedna potpuno pokrivena žena je stajala pred vratima. “Djelovala je zbunjeno, kao da joj je potrebna pomoć”, prisjeća se Ajaša. Ali, kada je otvorila vrata, žena ju je gurnula u stan a sa strane je izletio crnokosi muškarac sa bradom. Njih oboje su pretraživali stan, a Ajaša se u panici zaključala u kupatilo. Ponovo je pozvala policiju i preselila se u sigurnu žensku kuću.

"Niko te od nas ne može zaštititi"

A onda su iznenada stigle Whatsapp poruke iz Saudijske Arabije. Neko je njenoj porodici očigledno odao njen njemački broj telefona. Ton poruke je bio više nego jasan. “Hoćeš li da ti otkrijem jednu tajnu, da znaš da smo te mogli uhvatiti?” - pisalo je u poruci. "Da li znaš ljude koji su ušli u tvoj stan? Mi smo ih poslali, da znaš da bismo te mogli uhvatiti.”

To je trajalo dva dana. “Inače, samo je pitanje vremena kada ćemo otkriti tvoje novo boravište. Onda te niko više neće moći spasiti.” Ajaša je kazala da saudijski broj s kojeg su poslane poruke pripada jednom od njene braće.

U septembru 2018. ona napušta Saksoniju-Anhalt i odlazi u Hamburg, u anonimnost velikog grada. Ovdje sada živi sa novim mobilnim telefonom i novim brojem. Bez obzira na to ostaje na oprezu. Saudijska ambasada u Berlinu, bez obzira na mnoge pokušaje da je kontaktiramo, nije bila spremna da razgovara sa DW-om o sumnjama ovih žena.

Autorke teksta: Ester Felden i Nina Radi (uz saradnju Hasana Husaina)

*Sva imena u ovom tekstu su izmijenjena.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka redakcije

Audio i video zapisi na tu temu