Muzičari na meti tajne službe
4. august 2009
"Dobro jutro drage moje dame i gospodo! Dobrodošli na naš prijepodnevni koncert! Želimo vam jedno prekrasno prijepodne!" na početku kaže prva violina, dirigent...
A onda su devet muzičara banjskog orkestra sa Juista krenuli sa jednim veselim maršem. Mladi i stari posjetioci dok sjede u muzičkom paviljonu, posmatraju djecu koja se u obližnjem jezercu igraju brodićima i čitaju novine, cupkaju stopalima u ritmu. Svi uživaju u suncu, graji galebova, topotu konja na ostrvu Sjevernog mora. I naravno muzici banjskog orkestra iz Juista. Imre Husar (Huszar) je violinista, koncertmajstor i zamjenik dirigenta, kada njegov kolega Laslo Tari (Laszlo Tary) sam ne diriguje. Ovog jutra on se oglasio električnom gitarom. Oni podsjećaju na jedan sving ili džez orkestar, ali Husar i njegove kolege s tim muzičkim pravcem imaju malo zajedničkog.
"Postoje oni koji su dobro upućeni u džez, ali najvećim dijelom to su muzičari klasične muzike, i oni kod kuće u različitim orkestrima sviraju prave klasične komade", kaže Husar.
Preskupi njemački muzičari
Kuća: To je za muzičare iz Juista mađarska prijestonica Budimpešta. Svi oni tokom sezone sviraju u velikim simfonijskim ili operskim orkestrima. I svi su oni duboko u duši muzičari klasične muzike. Ali, takođe su svjesni da se tako nešto može samo u velikim aranžmanima. Imre Husar nije oduševljen time, ali, kaže, šta drugo možemo.
"Mi moramo nešto svirati a imamo samo devet ljudi, i moramo biti zadovoljni time što devet ljudi može da da."
Husar pripada generaciji istočnoevropskih muzičara koji već decenijama ljeti zabavljaju posjetioce banje. Krajem sedamdestih banjska muzika bila je u krizi: njemački muzičari su bili preskupi i željeli su da sviraju samo zahtjevna djela.
Šest puta nedeljno banjski orkestar prije i popodne, ali i uveče zabavlja goste melodijama klasične muzike, operetama i šlagerima. Jedan dan imaju slobodno, ali i tada najčešće moraju probati nešto novo.
Proteklih 30 godina ovi muzičari su štošta doživjeli: špijunirani su od strane poljske tajne službe kao i raspad istočnog bloka. Danas, oni sami mogu da putuju na zapad, a na tim putovanjima često ih prate članovi porodica koji kao sezonski radnici na ostrvu takođe mogu nešto da zarade.
Autor: Klaus Gerke/ Svetozar Savić
Odg. urednik: Belma Fazlagić-Šestić