Prije neki dan zove me neko s nepoznatog broja. Zapravo, sa poznatog. Kada broj ubacite u pretraživač na internetu pojavi vam se „Supernova“. Dakle, to je onaj MTS-ov „brend“ nastao 2019. kupovinom polovnih i polurashodovanih manjih kablovskih operatera, čime je MTS po sopstvenim podacima stavio šapu na još 300.000 korisnika.
Zašto li me zovu ljudi iz MTS-a? Pošto nisam primio poziv, pozovem taj broj sutradan. Javi mi se ljubazna Jovana. Pitam je, zašto su me zvali. Ona kaže da je u pitanju ponuda. Ja kažem da sam zadovoljan SBB-om, jer tamo imam sva pinkovsko-hepijevska nepočinstva, plus N1 i Nova, što oni nemaju. A zadovoljan sam i Yettelom, bivšim Telenorom.
Zakon kao neobavezna lektira
Pitam Jovanu odakle im moj broj? Ona ne zna. Rekao sam da nije u skladu sa zakonom – podaci se ne smiju čuvati duže od perioda neophodnog za ispunjavanje svrhe zbog koje su prikupljeni. Ako je MTS ikada bio moj provajder, ima moj broj telefona na osnovu toga. Od onog trenutka kada sam raskinuo ugovor, pa izabrao SBB da mi bude kablovski, a Yettel telefonski operater – to je bilo davno – svrha memorisanja telefonskog broja koji spada u lične podatke više nije postojala. Supernova nije od svog tate MTS-a smjela da dobije broj koji su iskoristili da me zivkaju. Jer taj broj u njihovoj bazi podataka zakonski nije smio ni da postoji. Jovana se slaže. Jovana će izbrisati moj broj iz baze podataka.
Ova praksa me ne iznenađuje. Zakon na papiru koji štiti moju privatnost je jedna stvar. Praktično kršenje tog zakona u svim oblastima života jeste nešto sasvim drugo. Naročito kada su u pitanju državne i paradržavne firme, koje bi se zakona morale pridržavati striktnije nego drugi.
Naprednjačka vlast protiv SBB-a
Sjetim se agresivnog vrbovanja mušterija koje sprovodi državni MTS na svojim štandovima pred poslovnicama SBB-a, pokušaje da SBB-u „izmaknu“ B92 i Prvu, dolazak na vrata sa obrascima za raskid SBB-ugovora, nuđenje prevoza za korisnika koji bi da raskinu ugovor, orkestrirana medijska kampanja, koja ne vrbuje za sebe već protiv drugoga, i još mnogo toga što spada u kategoriju agresivnog i nekorektnog tržišnog ponašanja.
Može se reći da se MTS prema sopstvenoj tržišnoj konkurenciji ponaša isto kao SNS prema opoziciji – krajnje maliciozno.
Da bismo razumjeli tu igru, moramo u jednačinu ubaciti političku kontrolu nad medijima. Na državnom MTS-u vlast ima apsolutnu kontrolu, ali totalnom upodobljivanju se otima SBB jer među svojim kanalima ima televizije kao što su N1 i Nova S. Tamo se mogu čuti i vidjeti političari koje MTS-ovi potrošači nikada ne mogu vidjeti i čuti, o njima saznaju uglavnom sve najgore u hajkama koje organizuju prorežimske televizije. Mada SBB u ponudi ima i kanale na kojima 24 sata mogu da se vide profesionalni pljuvači opozicije, sama činjenica da na nekoliko kanala to nije slučaj u naprednjačkim očima može izgledati samo kao skandal. Zašto?
Dijagnoza koja potvrđuje očigledno
Odgovore nam daje istraživanje koje je uradio Biro za društvena istraživanja (BIRODI) uz terensku asistenciju agencije „Sprint insight“. Jula i avgusta ove godine sprovedena je „Analiza korisnika kablovskih operatera u Srbiji“ na uzorku od 1.218 ispitanika. Kakve su političke sklonosti korisnika usluga dvije najveće kompanije u zemlji – državnog MTS-a i privatnog SBB-a? Rezultati istraživanja su jednoznačni. I bili bi komični da nisu tragični.
Najprije, državni operater je poprilično ravnomjerno rasprostranjen po cijeloj Srbiji, ima u zavisnosti od regije od skoro trećine do četvrtine kolača, dok je SBB ima najveću pokrivenost u Beogradu, sa 42 odsto, a najmanju na jugu i istoku zemlje sa ispod 12 procenata. Više od dvije trećine korisnika usluga SBB-a živi u urbanim sredinama, procenat urbanih korisnika MTS-a je znatno manji (59%). Po zanimanju, najveća grupa i u jednom i u drugom slučaju su privatnici, slijede zaposleni u javnom sektoru. Ali, MTS ima daleko više penzionera, a SBB studenata.
Iz odnosa prema demokratiji, odnosno autokratiji, vide se drastične razlike između korisnika usluga jedne i druge kompanije. Više nego svaki treći čovjek na MTS-ovom spisku ima simpatije prema autokratiji, a isti broj je sklon demokratiji. Kod SBB-ovih mušterija stvar je mnogo jasnija: 56 odsto ispitanika ima prodemokratski stav, a tek svaki peti ima simpatije za autokratiju.
Medijsko tranžiranje biračkog tijela
Isto tako, tijesna natpolovična većina korisnika SBB-a bi na referendumu glasala za pristupanje Srbije Evropskoj uniji, a oni koji se informišu preko MTS-ove mreže nisu do te mjere oduševljeni Briselom – „da“ bi zaokružilo svega 45 odsto.
Na pitanje do koje se mjere u Srbiji vlada na demokratski način, čak 37 odsto korisnika usluga državnog operatera je dalo dobru ocjenu aktuelnim vlastima u pogledu demokratskog kapaciteta, a tek svaki peti korisnik SBB-a dijeli taj stav.
„Sedam od deset korisnika SBB-a ne podržava aktuelnu vlast, dok šest od deset korisnika MTS-a tu istu vlast podržava“, kaže se na jednom mjestu u analizi. Razlika je zaista upečatljiva.
Koje god pitanje pogledate, vidi se značajna razlika u odgovorima korisnika jedne i druge kompanije. Za više od četvrtine korisnika MTS-a izbori su bili slobodni i fer – očito je većina svjesna da to nije bio slučaj – ali istu ocjenu je dalo osam odsto manje korisnika SBB-a. Slično je i u procjeni medijskih uslova na izborima.
Naposljetku, korisnici SBB-a su kritičniji prema medijima, istinitosti njihovih sadržaja, njihovoj obavezi da sagledaju sve relevantne činjenice i mišljenja, što se jasno vidi iz odgovora na set pitanja o tome kako mediji izvještavaju.
Glasam za onog kojeg jedino vidim
Izborno ponašanje građana koji su sklopili ugovor s jednom od te dvije kompanije takođe pokazuje jasnu sliku. Oni koji su svoj potpis stavili pod ugovor sa MTS-om, dvotrećinski su glasali za Aleksandra Vučića. A među onima koji su povjerenje poklonili SBB-u za Vučićevog protivkandidata Zdravka Ponoša bilo je čak 36 odsto korisnika, dok je za Vučića bilo svega 31 odsto. Slične proporcije nalazimo u simpatijama za partije. MTS-ove mušterije su u dvostruko većem broju naprednjački glasači. Skoro paradoksalno izgleda razlika u odnosu prema koaliciji MORAMO koja se bavi ekološko-ljudskopravaškim temama. Za nju je glasalo tek 2,5 odsto MTS-ovaca i 13,8 odsto SBB-ovaca.
Ova analiza spada u ključne dokaze da veći medijski pluralizam u ponudi neke kablovske mreže znači i manju podršku aktuelnim vlastima te veći kritički potencijal. Zato zaista ne bi trebalo da čudi zašto MTS kao strateška medijska udarna pesnica naprednjaka čini sve da bi smanjio prostor SBB-a. Njima je stalo do smanjenja mogućnosti da se gledaju N1 i Nova S. U svojoj nedemokratskoj praksi mogu da se oslone na značajan broj svojih korisnika, jer svaki treći voli čvrstu ruku, a tri od pet podržavaju vlast.
Cilj je zadržavanja dominantne biračke baze na jugu i istoku Srbije, među penzionerima i u ruralnim predelima, ali i potiskivanje pluralizovanog medijskog narativa iz urbanih sredina. Tu se ne biraju i ne štede sredstva.
Biti ili ne biti zec
Ovo istraživanje meni pokazuje da je moj razgovor sa Jovanom iz Supernove tek skoro nevidljivi kapilarni pipak ogromne digitalne hobotnice. Kršenje zakonskih odredbi o privatnosti podataka koje svakodnevno čine zaposleni u marketinškim i prodajnim odjeljenjima jedne državne firme, samo su logična posljedica ignorisanja niza ustavnih odredbi koje u kontinuitetu priređuje državni vrh.
Toj medijskoj hobotnici smeta prisustvo istorodnih, ali šarenijih bića u njenim vodama. Jer „vrhovni Glodur“ koji uspješno jaše na toj hobotnici želi da i dalje surovo manipuliše njenim digitalnim kracima kao političkim šibama koje umiju da zabole. A svojoj vjernoj publici gazda uz horsku podršku sljedbenika ponavlja mantru iz prvog i najboljeg Kustinog filma – onu koju kao Dino izgovara Slavko Štimac, vjerujući u moć hipnoze i ubeđujući zeca: „Ti spavaš. Ti spavaš!“ Nije da zakeram, ali Dino je kasnije svog zeca Peru preklinjao da se probudi. Uzalud, zec je bio mrtav.
Ruso nam je ostavio misao da se onaj ko se odrekne svoje slobode odriče svakog svojstva čovjeka. Moglo bi se reći da pristajanjem na neslobodu, pa i onu u medijskom smislu, svako od nas prije ili kasnije postaje zec kojeg će opsenari, generalštapski organizovano, na smrt hipnotisati.