Dovoljan je samo jedan pogrešan korak
9. juli 2018
Cvrkutanje ptičica se nikako ne uklapa u ovaj nevjerovatni, ljudskom rukom stvoreni krajolik od srušenih kuća i dubokih kratera. Iz ruševina vire metalne konstrukcije, izrešetani i uništeni automobili na kojima se danas, godinu dana nakon odlučujuće bitke za Mosul, već uhvatila rđa.
Teško se podnosi miris raspadanja koji ovog vrućeg ljetnjeg dana dodatno pojačava lagani povjetarac, koji duva u zapadnom dijelu ovog grada. Ne zna se koliko je ljudi ovdje ubijeno. Procjenjuje se da je smrtno stradalo između 10.000 i 40.000 ljudi. I danas se iz ruševina izvlače leševi.
Porodica Zahre Abdul Kaders izdržala je trogodišnju vladavinu tzv. Islamske države (IS) u ovom gradu na sjeveru Iraka, skoro do posljednjeg dana. Ova majka četvoro djece sjeća se gladovanja, noći provedenih u strahu pod bombama i užasnih uličnih borbi. Sjeća se snajperista i zvižduka metaka koji su rešetali zidove. Tek kada je iračka vojska podržana američkom avijacijom zauzela ulicu u kojoj su živjeli, usudili su se preko rijeke Tigar pobjeći u već oslobođeni istočni dio grada.
U tom dijelu Mosula se skoro ne vide tragovi rata. Ali, čim preko Tigra krenete u pravcu starog grada u zapadnom dijelu Mosula nailazite na apokaliptične slike. Mosul je platio visoku cijenu tokom oslobađanja od vladavine 'Islamske države'. Stari grad iračke milionske metropole je prah i pepeo.
Zahra i njen suprug Ahmed su vrlo brzo ostali bez ušteđevine s obzirom da su kirije u istočnom dijelu veoma visoke. Tako da je ova porodica iz nužde ponovo došla da živi u ruševinama u zapadnom dijelu. Gornji sprat je potpuno uništen u bombardovanju. Dvije sobe u prizemlju se, nakon što su izbacili šut, mogu koristiti. Nema struje i vode. Zbog toga imaju kuvalo na gas i akumulator. Ahmed radi kao prodavac povrća na pijaci. U ruševinama je već otvoreno nekoliko radnji i pijaca.
Metalne kugle opasne po život
Zahra ne ispušta iz vida svoje četvoro djece. "Stalno trčim za njima. Ne dam im da idu sami na ulicu, jer se bojim." Civilna zaštita je prije nekoliko dana u susjednoj kući pronašla neeksplodiranu minobacačku granatu. "Želim da ovdje ponovo bude sve kao prije. Da se ponovo izgrade naše kuće i džamije. Jednostavno samo želim normalan život u miru", kaže Zahra.
Stari grad na obali Tigra je bio posljednje uporište 'Islamske države' u Mosulu, drugom po veličini iračkom gradu. Šef IS-a, Abu Bakr al Bagdadi je u junu 2014. u ovom gradu proglasio 'kalifat'. U to vrijeme je u gradu živjelo dva miliona stanovnika, a posebno gusto naseljen je bio stari grad. Danas nema nijedne ulice koja nije uništena. Ovdje, u istorijskom jezgru grada na obalama Tigra su se u povlačenju ušančili borci 'kalifata'.
Tragovi uličnih borbi su još uvijek vidljivi. Pred jednom kućom, uništenom bombama, pored smrdljive ćebadi i zarđalih konzervi, leže punjači za mobilne telefone i akumulatori. Nekoliko koraka dalje voki-toki, jedan ostavljen na simsu ispod prozora. Posvuda su čaure od metaka i prazni okviri kalašnjikova. Nešto dalje minijaturno izdanje Kurana i izblijedjeli pancir. Vrlo je moguće da u panciru ima eksploziva i metaka. Ako bi došlo do eksplozije, to bi moglo biti opasno.
Industrijska proizvodnja
"Ovdje smo sve zatekli u savršenm redu", kaže suvo Mark Vorbarton kako to samo Britanci umiju. Ovaj bivši vojnik je vođa intervencije privatne Službe za uklanjanje borbenih sredstava Optima, koja u Mosulu, u mandatu Ujedinjenih nacija radi na pronalaženju eksplozivnih naprava i ratnog otpada. "Opasnost predstavlja sve, od avio-bombi do improvizovanih i minobacačkih granata, raketa i opasača sa eksplozivom IS-a."
Vorbarton ima mnogo iskustva koje je sakupio u raznim ratnim i kriznim područjima. Ali, razmjere ovog što je zatekao u Mosulu su i njega samog iznenadile. "Improvizovane ekslozivne naprave su kao i u drugim konfliktnim regionima takođe dobro napravljene, jedino što izgleda da je IS ovdje imao serijsku proizvodnju istih. Nije bio u pitanju tu i tamo poneki čovjek, već cijela industrija."
Od decembra 2017. do kraja maja 2018 su Mark Vorbarton i njegovi ljudi u 790 intervencija u starom gradu Mosulu uklonili oko 33.500 eksplozivnih naprava, među njima 610 opasača sa eksplozivom. "Morali smo da skidamo oko 300 opasača sa leševa boraca IS-a i deaktivirati ih", kaže Vorbarton. "To nije nimalo jednostavan zadatak, ali opasnost od eksplozija se mora ukloniti zarad bezbjednosti drugih."
Rat nakon rata
Hodamo zajedno kroz izbombardovani stari grad, prolazimo pored deset bijelih džakova sa leševima. Nakon nekoliko koraka nailazimo na još jedan opasač sa eksplozivom koji je neko bacio na gomilu šuta. Vorbaton vrti glavom. "Ovuda sam jutros prošao. Stanovnici su nam predali osam improvizovanih granata, a sad nalazimo ovaj opasač s eksplozivom, kojeg jutros tu nije bilo. I to je opasnost u koju se vraćaju izbjegli stanovnici."
Iz Mosula je ukupno izbjeglo oko milion ljudi, samo 700.000 iz uništenog zapadnog dijela. A UN-ovi timovi za uklanjanje mina i drugih neeksplodiranih sredstava su zaduženi samo za javne površine, a ne za uništene privatne kuće. Za to nema dovoljno sredstava Ujedinjenih nacija.
U Mosulu trenutno operišu četiri UN-ova tima. A zbog toga što još uvijek ima tzv. 'spavača IS-a', 60 vojnika radi pod punom borbenom spremom. Oni deminiraju područja koja ponovo imaju vodu i struju, te gdje je ponovo uspostavljen obrazovni sistem i zdravstvena zaštita. Ponovna izgradnja mami one kojima je dozlogrdio život u izbjegličkim kampovima ili plaćanje visokih kirija u istočnom dijelu Mosula. No, da li u ruinama njihovih kuća ima eksplozivnih naprava - ne znaju. "Srećna sam da je rat prestao. Ovdje je sada sigurno. Ali, ove prazne ruševine, u kojima još ima leševa, me plaše", kaže povratnica Zahra.
Takozvana konačna bitka za Mosul trajala je devet mjeseci - od oktobra 2016. do jula 2017. To je bila najteža gradska borba od Drugog svjetskog rata. Mark Vorbarton je uvjeren da će "čišćenje eksplozivnih naprava trajati decenijama". "Vi ste Njemica, ja sam Britanac. I mi i danas nalazimo bombe iz Drugog svjetskog rata, zar ne?"
Pogled mu prelazi preko užasno razrušenog starog grada. Tu je oko osam miliona tona šuta. A pod šutom su: neeksplodirane avionske bombe u više metara dubokim kraterima, auto-bombe, granate, opasači sa eksplozivom i plišani medvjedići sa stomakom punim eksploziva. U ruševinama su ove zamke skoro nevidljive. A dovoljan je samo jedan pogrešan korak. Na primjer prema jednoj flaši s vodom koja je zapravo upaljač za eksplozivnu napravu. "Ono što učimo ovdje u Iraku, koristiće nam u Siriji na primjer", kaže Mark Vorbarton, prije nego se povukao da deaktivira opasač s eksplozivom.