Mostar: Granica narkomana se pomjera na deset godina!

„Počela sam sa 14 godina pušiti travu, marihuanu, potom hašiš, LSD, kokain, speed, ecstasy… da bih došla do heroina. I da bih na kraju završila ovdje, shvativši da sam bolesna“ – ovo su riječi liječene narkomanke, koja je nakon višegodišnjeg korištenja raznih droga smogla snage da definitivno kaže „Ne!“ drogi.

Život se svodi samo na to da dobijete svoju dnevnu dozu

Jedan drugi bivši ovisnik priča da od svoje 32. godine pokušava da se otrgne iz okova "horsa", kako se u drogeraškim krugovima zove heroin. Probao je sve. Liječio se u bolnici, kod privatnih neuropsihijatara, u međugorskoj zajednici, tražio je pomoć u manastirima... Trenutno je u psihoterapijskom programu jedne privatne ordinacije. „Prvo sam počeo da uzimam drogu. Poslije sam je nastavio prodavati i tako sam dospio do zatvora i samog liječenja. Život se svodi samo na to kako da uzmete dnevnu dozu. Zaboravite i svoju porodicu i prijatelje. To je jedna velika bolest!“

Ovisnost – tabu tema

Problem narkomanije se spominje uglavnom kada dođe do smrti zbog predoziranja još jedne mlade osobe, što u posljednje vrijeme nije rijetkost. Ovisnost je još uvijek tabu tema, a narkomane smatraju najnižim slojem društva. Ni na njihovu smrt se ne gleda kao na smrt drugih ljudi, pa se i na nju reaguje s nehajem i bez osjećaja.

„Odvratni su mi! Ne volim o njima ni pričati!“ – komentar je jedne građanke Mostara na problem narkomanije. Narkomana je iz dana u dan sve više. Današnja alarmantna situacija s ovisnicima ne dozvoljava pasivno promatranje.

Jasmina Jovanović, voditeljica projekta za borbu protiv ovisnosti, kaže: „Treba prosvijetliti mlade ljude. Poučiti i sredovječne ljude da prepoznaju osobu, koja konzumira drogu. Današnja granica mladih se pomjera na 10 godina!“

Problem najbolje sasjeći u korijenu

Ramiz Hasić, voditelj Odjela za borbu protiv narkomanije MUP-a Hercegovačko-Neretvanskog Kantona (HNK), kaže da je najznačajniji faktor borbe protiv droge upravo porodica: „Očigledno je da porodica nije kao nekad. Iz sopstvenog iskustva znam desetine slučajeva gdje sam upozoravao roditelje na pogrešna druženja njihove djece u srednjoj školi i ostajanja do kasno. Kada problem eskalira i kada se u sve uključi policija, onda mole za pomoć. Problem je toliko težak da ga je najbolje sasjecati u korijenu!“, ističe Hasić.

To je ljudsko ludilo

Evo razmišljanja građana Mostara: „Ovo treba da se skloni s ulice… i da se liječe. Da bude neka ustanova, udruga da liječi te ljude, koji su se predali uništavanju svog života!“

„To je ljudsko ludilo.Treba što prije poduzeti sve moguće mjere da se to suzbije!“

„U rješavanje tog problema treba se svako uključiti. I građani, roditelji, nastavnici… Svako, svako!“

Prema podacima Centra za izvanbolničko liječenje, trenutno u Mostaru ima više od 700 ovisnika o heroinu, starosne dobi od 14 do 30 godina. To su tek registrovani ovisnici, dok su stvarne brojke onih koji su zakoračili u pakao droge, pretpostavlja se, daleko veće.

Autor: Sanel Kajan

Odg. urednice: Jasmina Rose / Marina Martinović