Most bez kraja i početka | Panorama | DW | 29.07.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Panorama

Most bez kraja i početka

Mještani pet leskovačkih sela kada žele do svojih polja penju se na nedovršeni most preko Južne Morave - ljestvama. A vlasti se ne mogu dogovoriti tko je nadležan.

Jovica Tošić iz Donjeg Krajinca kod Leskovca nije izuzetak u svom selu. Živi s jedne strane Južne Morave dok je zemlja koju obrađuje s druge strane rijeke, baš kao i u slučaju ostalih dvjestotinjak domaćinstava. Da bi došao do svoje zemlje, Jovica mora ili pregaziti rijeku ili uz nešto alpinističkih sposobnosti prijeći preko mosta.

Naime, most već 14 godina stoji nedovršen, šest metara iznad riječnih obala – bez ikakvih pristupnih putova. Zato Jovica i drugi mještani koriste dugačke ljestve kako bi se popeli na most. Kada ide sam u polje, ovaj 68-godišnjak bira penjanje, ali kada vodi stoku – mora se smočiti.

„Kad je velika voda, samo gledamo, ne možemo prijeći na drugu stranu. Kad je niža Morava, gazimo pješice sa stokom, traktorima preko vode. Drugi prolaz nemamo", priča Jovica Tošić za DW, dok s unukom tjera ovce na ispašu. „Nekad je postojao drugi put, ali je propao i njime se više ne može proći. A nema kuće u selu koja nema zemlju tamo."

Netko je grafitom izrazio nezadovoljstvo zbog nedovršenog mosta

Netko je grafitom izrazio nezadovoljstvo zbog nedovršenog mosta

To je svakodnevica mještana ukupno pet sela u leskovačkom kraju. Preko Južne Morave je tri stotine hektara njihovih njiva i polja, a dolazak do njih je prava avantura. Teoretski bi mogli autocestom, ali to s traktorima ili stokom niti je legalno niti je sigurno. „Od moje kuće do zemlje ima oko dva kilometra preko ovog mosta, a okolo putem ima više od dvadeset. Kad moram putem, riskiram i svoj život i život stoke – do sad su mi zgazili pet ovaca", kaže Jovica.

Ni most nije siguran, premda preko njega svakodnevno čitave obitelji idu do svojih imanja. Ljestve su visoke i nespretno sklepane, žali se Jovica. „Ima jedan djed iz sela Mrštane, jedva da je živ, ima preko 80 godina, ali i on se penje ovdje da bi došao do vinograda. Uopće nije sigurno, i sami vidite da nije sigurno. Ovo je krš! Malo teži čovjek da stane na ljestve i ode sve u pizdu materinu!"

Tko je kriv?

Most usred ničega, bez kraja i početka, liči na svemirsku letjelicu koja se upravo spustila preko rijeke. Tu stoji još od 2004. godine, između sela Donje i Gornje Krajince, nakon što je dvije godine ranije potpisan sporazum između Republičke direkcije za ceste i Općine Leskovac.

Sporazumom je dogovoreno da će 85 posto investicije vrijedne nešto manje od 30 milijuna dinara financirati Republička direkcija za ceste, a ostatak Općina. Poslije sporazuma potpisan je i ugovor, a u igri je bilo još nekoliko mostova na Južnoj Moravi. Svi ostali mostovi su završeni, ali ne i ovaj. U međuvremenu, promijenile su se i institucije između dvije strane potpisnice, a i njihove nadležnosti.

Direktor Javnog poduzeća „Direkcije i urbanizam" iz Leskovca Novica Nikolić kaže da je na Republičkoj direkciji bilo ne samo da plati 85 posto troškova, već da izradi glavni projekt i obavlja stručni nadzor. „Za završetak tog ugovora mora Republička direkcija završiti cijelu priču, a nasljednik te Republičke direkcije su 'Putevi Srbije'."

„Da bi se most završio, da bi se napravili prilazi, neophodno je negdje oko 65 milijuna dinara po sadašnjim cijenama na tržištu", dodaje Nikolić za DW.

U „Putevima Srbije" na naš pisani upit dobili smo krnje odgovore, samo na neka od pitanja. Tvrde da je problem u lokalnoj samoupravi koja nije obavila eksproprijaciju zemljišta za pristupne putove niti izvršila neophodne investicije. Nisu međutim odgovorili na pitanja gdje trebaju biti krajevi mosta, tko treba financirati završetak i koliko i tko bi bio odgovoran za eventualnu nesreću s obzirom na to da su ljestve s obje strane mosta vrlo nestabilne.

Kad puknu ljestve…

Jovica Tošić vodi ovce na ispašu prolazeći pješice kroz rijeku.

Jovica Tošić vodi ovce na ispašu prolazeći pješice kroz rijeku.

Dok nadležni prebacuju odgovornost jedni na druge, u svakom trenutku netko se nalazi na ljestvama. Tu je i Luka Stančić, dvanaestogodišnji dječak koji svakodnevno pomaže svojima u polju, a često prelazi most i s prijateljima. „Svaki dan idem sređivati vinograd, a pomažem i oko kopanja kukuruza. Sigurno pet puta dnevno idem gore-dolje. Nije me strah, ali mnogo puta se dogodilo da se ljestve strgaju. Tad mi baš i nije svejedno", kaže Luka.

Jovica Tošić s početka priče kaže da bi most spasio mnogo domaćinstava iz pet okolnih sela. „Ovo je most... zlata vrijedan. Sad je pola imanja neobradivo! To da se napravi… to bi bila sila, svatko ima interes, nema tko nema imanje tamo, i Donje i Gornje Krajince, Mrštane, Bratmilovce i Nomanica, čak i Manojlovce."

Hoće li se ikada završiti to što sada zovu mostom – na to pitanje nijedna nadležna institucija nije mogla dati odgovor. Čak i sada, kako stoji iznad Južne Morave bez početka i kraja, mještanima pet leskovačkih sela je veoma koristan jer im skraćuje put. Dok se lokalna samouprava i država dogovore što je čija nadležnost, oni se nastavljaju penjati na most - ljestvama.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android