Morija 2: sa zla na gore
12. oktobar 2020
Pred šatorima su ogromne bare. Na ostrvu Lezbosu, u izbjegličkom kampu Kara Tepe djeca gacaju bosonoga ili u plastičnim papučama kroz vodu. Žena je umotala svoje novorođenče u ružičasto ćebe. Sjedi i posmatra djecu. Ljudi pokušavaju da lopatama izbace vodu, često je to uzaludan trud. Na podu šatora je plastična folija, a ispod nje – voda koja je nadima.
Video zapisi na društvenim mrežama u internetu odaju samo djelić toga kako su se prošle nedjelje morali osjećati ljudi na Lezbosu poslije obilnih padavina. Dvadesetšetsogodišnji Avganistanac Ahmad Šuaib Abavi kaže za DW: „Voda je prodrla u šator i sve je poplavljeno". On živi sa devet članova svoje porodice u jednom od 1100 šatora „privremenog kampa", kako ga nazivaju grčke vlasti.
A ovdje je sve trebalo da bude bolje i bezbjednije nego u kampu Morija udaljenom svega nekoliko minuta vožnje od Kara Tepe koji je izgorio prije mjesec dana.
80 šatora uništeno
Novi kamp zovu i Morija 2. Kritičari su uslove u njemu još prije padavina označavali kao „nedostojne čovjeka". Kažu da je samo manji dio kampa pogođen poplavom i da je nekolicina izbjeglica premještena. Prema zvaničnim podacima u izbjegličkom kampu Kara Tepe trenutno živi 10.000 osoba.
„Stvarno je strašno", opisuje Marion Mekgregor situaciju u kampu. Ona je za onlajn portal InfoMigrants posljednjih nekoliko dana boravila na Lezbosu. Kaže da izbjeglicama nije dobro i da su izložene velikom psihičkom opterećenju. „Oni ne žele da izgube godine svog života u takvim uslovima. Žele da ih saslušaju u vezi sa njihovim zahtjevom za azil, da bi se cijela stvar pokrenula", kaže Marion Mekgregor. Međutim, mnogim izbjeglicama preostaje samo dugo čekanje na odgovor vlasti, u kampu, bez tuševa, bez dovoljno hrane, sa zimom na pragu.
Paketi hrane ne mogu da zasite
Da nije situacija ovako katastrofalna, mjesto na kojem je za sedam dana nikao izbjeglički kamp, moglo bi se nazvati idiličnim. Kamp je na samoj obali. Sunce narandžastim zracima miluje šatore. Ali, blizina plaže za svakodnevicu ne znači idilu. „Ljudi se peru u moru", kaže Marion Mekgregor i dodaje da je to problem prije svega za žene jer nemaju svoju privatnu sferu. U cijelom kampu je svega 345 mobilnih toaleta, to su u svom izvještaju zabilježili Ljekari bez granica.
„Jednom dnevno se dijele paketi sa hranom, ali to nije dovoljno" kaže ova reporterka. Izbjeglice se dovijaju, pokušavaju da u gradu prodaju flaše ili maramice, kako bi zaradili za dodatnu hranu. Mnogi stanovnici kampa su ipak dobro snabdjeveni električnom energijom putem solarnih panela. I Avganistanac Abavi kaže: „Nije nam ovdje loše. Ali, mi gubimo vrijeme. Djeca bi mogla da idu u školu, mogli bismo da studiramo". On kaže da bi htio da se dalje razvija, a ne da ga okolnosti vuku nazad.
Sedam kvadratnih metara za dvije porodice
Marko Sandrone je šef tima Ljekara bez granica na Lezbosu. On poznaje i drukčije izvještaje: „Uslovi u novom kampu jako podsjećaju na Moriju. Ljudi kažu da neki šatori nemaju pod". On objašnjava da su prije kiše ti ljudi spavali na prašini i kamenju, a sada se pod pretvorio u blato, koje onda dijeli i po nekoliko porodica. Na oko sedam kvadratnih metara ljudi kuvaju, jedu i spavaju.
Humanitarne organizacije koje pomažu izbjeglicama na Lezbosu kažu da to nisu uslovi dostojni čovjeka, iako je grčko ministarstvo obećalo „pristojne uslove", medicinsku njegu i dovoljno hrane. Više humanitarnih organizacija je potpisalo saopštenje pod nazivom „Što je dosta – dosta je". Među tim organizacijama su i Ljekari bez granica. „Mi naglašavamo naš zahtjev da se ovi ljudi prebace u smještaj koji je dostojan čovjeka. I druge evropske zemlje moraju primiti ljude koji traže zaštitu, kako bi se rasteretila situacija na grčkim ostrvima".
Apel Evropskoj uniji
Grčko Ministarstvo za migracije navodi da je od septembra 2.500 ljudi prešlo iz izbjegličkog kampa Kara Tape u druge smještaje unutar Evropske unije. Još 1.300 osoba će uskoro smjeti da krenu istim putem. Njemačka je izrazila spremnost da prihvati 1.500 izbjeglica iz Grčke, Francuska 900.
Humanitarne organizacije opominju da to nije dovoljno: „Upućujemo apel vodećim političarkama i političarima Evropske unije i zemalja članica, da okončaju politiku izolacije na grčkim ostrvima i da odbace planove još jačeg ukopavanja na spoljnim granicama", kaže se u saopštenju. Za sada će u kampu Kara Tepe ostati sve po starom. Čekanje se produžava uz nadu da sljedeća kiša neće opet sve poplaviti.