Mobilizacija je početak Putinovog kraja | Politika | DW | 26.09.2022

Upoznajte novu internetsku stranicu DW-a

Pogledajte beta verziju dw.com. Nismo još gotovi! Vaše mišljenje nam može pomoći da se poboljšamo.

  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

komentar

Mobilizacija je početak Putinovog kraja

Putinov prećutni dogovor sa narodom bio je da ih neće dirati dok su odani i ne petljaju se u politiku. Sada ih šalje na front. Tako će užasi iz Ukrajine ući u svaki ruski dom, piše u komentaru za DW Fjodor Krašenjinikov.

Uspjesi ukrajinskih trupa u oblasti Harkova, koja je prethodno bila okupirana od strane Rusije, bili su tako ozbiljna prijetnja ruskoj stvari da je Putin hitno proglasio mobilizaciju. Poznat je razlog Putinovog sve većeg vojnog problema: nema dovoljno vojnika, to jest topovskog mesa.

Ako hitno ne ojača armiju desetinama hiljada regruta, front će kolabirati što bi vodilo gubitku čak i onih teritorija koje predsjednik Rusije odavno smatra svojim: Donjecka, Luganska i čak Krima.

Takva vojna katastrofa bila bi kraj Putinovog režima – nema te propagande koja bi mogla da opravda očigledni poraz u ratu.

Sa druge strane, dobro dokumentovane posjete regrutera zatvorima pokazuju koliko je neuspješna regrutacija ruskih građana. To najprije pokazuje da nema ni govora o masovnoj aktivnoj podršci građanstva vlastima niti punoj vjeri u propagandu. Da je drugačije, od prvog dana rata bi pred vojnim odsjecima bili nepregledni redovi ljudi.

Proteklih mjeseci se često postavljalo pitanje kako to da skoro niko u Rusiji nije zabrinut zbog smrti hiljada vojnika u Ukrajini. Prisjećalo se Čečenskog rata kada su majke vojnika glasno protestovale, i pitalo se gdje je takav protest sada.

Odgovor je jednostavan: Do sada su u Ukrajini uglavnom bili oni koji su to htjeli – mahom specifičan soj ljudi. Mnogi od njih nisu imali nikog ko bi ih oplakao.

Za većinu Rusa rat je sve vrijeme nešto udaljeno, poput televizijske sapunice. Neko negdje ratuje, „naši“ stalno pobjeđuju i napreduju, a od gledaoca se jedino traži da pohvali Putinovo mudro vodstvo ili, ako baš mora, da kaže kako stvari nisu najjasnije.

Sada je sam Putin promijenio igru. Sada će na front podjednako oni koji su mislili da je rat već dobijen, oni koje rat nije zanimao, i oni koji su mu se protivili. Svi će uzimati puške i ginuti. Rat će ući u svaki dom.

Prvog dana mobilizacije privedeno je više od 1.300 ljudi koji su izašli na proteste. Neki su odmah u pritvoru dobili vojni poziv.

Razumije se da je broj demonstranata i dalje premali da bi se zaustavio rat. Sva je prilika da su čak i danas na ulici samo oni koji su odavno protivnici i ovog rata i Putina.

Mobilizacija daje nove razloge za protest. Ali, takođe režimu otvara novu mogućnost zastrašivanja. Jer danas je posebno neugodno biti priveden na demonstracijama, kad je muškarcima pametnije da se skrivaju od vlasti kako ne bi završili u rovu.

Da li će horor realnosti doći do većine stanovništva u Rusiji? Istorijski primjeri nas uče da hoće, ali ne baš preko noći.

Za mjesec-dva, kada desetine hiljada novih vojnika budu već na frontu i vide užase, za njih će saznati i njihove porodice i onda svi ostali.

Čak i najlojalniji građanin uvidjeće da je Putin prekršio prećutni sporazum po kojem vlada već dvije decenije: vi se ne petljajte u politiku, i vlast vas neće dirati. Podanici koji su disciplinovano izbjegavali politiku, glasali za koga treba, vjerovali propagandnim bajkama, prezirali one koji kritikuju – odjednom će biti kažnjeni zbog vjere u Putina.

Mnogi od onih koji su mu bili najodaniji ostaće invalidi, siročad, udovice ili će biti mrtvi. To je trenutak u kojem se gubi vjera u Putina.

Putin je bankrotirao. Uložio je sve što ima pozivanjem stotina hiljada Rusa na front, nadajući se da će brzo dobiti rat, poraziti Ukrajinu i tako utuliti sve sumnje i pitanja koji su se nakupili u narodu. On više ne vidi drugu opciju.

A druga opcija je realnija: Ukrajina, uz podršku iz svijeta, neće pokleknuti nego će pobediti. Rusiju će čekati beskrajna mobilizacija, talas sahrana, lov na „dezertere", ucvijeljene majke, žene i djeca. Mjeseci bez nade. Sve dok ljudi, umorni od rata i poraza, ne izađu na ulice, a tamo najednom više ne bude nikoga da ih hapsi.

Uzgred, tako se vladavina cara Nikolaja Drugog završila 1917. godine.

*Fjodor Krašenjinikov je ruski politikolog i publicista koji je bio prinuđen da napusti zemlju 2020. godine. Ima kanal na Telegramu pod @fyodork.

 Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu

Preporuka redakcije