"Zeleni islam" spašava Indoneziju od klimatskog kolapsa?

Nakon objavljivanja alarmantnog izvještaja Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC) prije nekoliko sedmica, Indonezija je ponovo u centru globalne rasprave o klimi. Kao najveći svjetski izvoznik uglja i palminog ulja, ova zemlja značajano doprinosi klimatskoj krizi. Ostrvska država je također sve više pogođena ekstremnim vremenskim prilikama. Teška suša je 2019. dovela do široko rasprostranjenih šumskih požara. Godine 2020. zemlja je doživjela ogromne poplave zbog najjačih padavina u posljednjih nekoliko decenija.

Sa više od 270 miliona stanovnika, Indonezija se suočava sa enormnim društvenim i ekološkim izazovima - a sada pak svoju veliku priliku vidi u religiji. U zemlji s najvećom muslimanskom populacijom na svijetu pozivi na ekološki osviješteni islam sve su glasniji.

"Nema sumnje da nova islamska ekološka svijest jača kompletan ekološki pokret u Indoneziji", rekao je za DW Fahrudin Mangunjaja, predsjednik Centra za islamske studije na Nacionalnom univerzitetu u Džakarti. Ponovno promišljanje i prelazak na čistu energiju doima se kao imperativ, ali može li „zeleni islam" zaista pokrenuti dugo očekivanu promjenu?

 Zemlja suočena s dilemom

Indonezija, zemlja sa više od 17.000 ostrva, suočena je s dilemom. Dva glavna klimatska grijeha koja, zajedno sa odlaganjem otpada, stalno pune medijske naslovnice su dobijanje električne energije iz uglja i krčenje šuma. Indonezija nije samo svjetski lider u izvozu uglja za termoelektrane, već i najveći proizvođač palminog ulja, čime se svake godine uzrokuje krčenje šuma, odnosno nestanak velikih šumskih površina. Te privredne grane predstavljaju okosnicu tamošnje ekonomije, koja bez izvoza energenata i palminog ulja ne može napredovati.

S druge strane, takav privredni model šteti upravo ljudima kojima bi trebao služiti: narodu Indonezije. Emisije stakleničkih plinova iz elektrana i krčenje šuma imaju značajan uticaj na zdravlje i egzistenciju ruralnog stanovništva. Zbog klimatskih promjena, mnoge zabačene i siromašne provincije Indonezije suočene su s redovnim periodima suša, koji značajno otežavaju borbu protiv siromaštva u toj zemlji.

Ekološki islam ulijeva nadu

Islam, religija koju praktikuje oko 87 posto stanovništva Indonezije, sada bi trebao pružiti izlaz iz te dileme. "Zaštita prirode i životne sredine je jedna od zapovijedi islama. Stoga je korištenje čiste energije također etički i moralno važno za muslimane", ističe antropolog Ibnu Fikri za DW. Zajedno sa svojim kolegom Freekom Colombijnom sa Slobodnog univerziteta u Amsterdamu, on se bavio proučavanjem takozvanog "zelenog islama" u Indoneziji, interakcije između ljudi i okoline inspirisane islamskim idejama i učenjima.

Zeleni islam je sve prezentniji u politici. Vlada oko predsjednika Jokoa Widodoa nedavno je, zajedno sa islamskim vođama, postavila zajednički cilj da se do 2060. godine postigne neto nulta emisija. To znači da se sve emisije stakleničkih plinova koje je uzrokovao čovjek putem kompenzacijskih mjera moraju ponovo ukloniti iz atmosfere. Držeći se ovog principa, prošle godine je Ministarstvo životne sredine i šumarstva potpisalo sporazum o partnerstvu sa Nahdlatul Ulamom (NU), najvećom muslimanskom organizacijom u zemlji, u cilju poboljšanja upravljanja okolišem i boljeg održivog upravljanja šumama.

Zaštita okoline na lokalnom nivou

No, prema Fahrudinu Mangunjaju, to nije dovoljno. Neophodnost povećanja svijesti o klimi još nije stigla do većine ruralnog stanovništva i vjerskih službenika u toj zemlji. Pri tome je, kako pojašnjava, esencijalno je važno to što je istraživanje Katadata Insight centra iz 2020. pokazalo da građani Indonezije najviše vjeruju informacijama koje dobiju od vjerskih službenika.

Stoga se u njegovom institutu u Džakarti, ističe Mangunjaju, radi na povezivanju stručnjaka i lidera u muslimanskom društvu i naučnika i praktičara za životnu sredinu. "Za vjerske službenike je važno, ne samo razumijevanje religioznih učenja, već i njihov značaj za zaštitu klime i svijest o provođenju konkretne akcije", kaže on. Trenutno se o tome brine oko 1.000 sveštenika koji se bave zaštitom životne sredine i edukacijom u brojnim lokalnim zajednicama u zemlji - i taj trend je u porastu.

 Internati kao jezgro klimatskog aktivizma

Prije svega, cilje je doprijeti do mladih i osvijestiti ih o problemu zaštite životne sredine. "Moramo više razmišljati o sopsvenoj budućnosti kako bi naši učenici čim prije mogli pronaći odgovore na goruća ekološka pitanja i angažovali se u svojim lokalnim zajednicama", rekao je u izjavi za DW Katibul Umam, direktor Islamskog internata na ostrvu Madura.

Islamski internati su važan dio indonezijskog obrazovnog sistema. Samo internat na Maduri broji oko11.000 učenika. U njemu je veza između islama i zaštite životne sredine postala ključni zadatak. Sa uspjehom: Škola je već učestvovala u nekoliko projekata zaštite životne sredine kao što su pošumljavanje, održiva poljoprivreda i reciklaža – svi oni su regionalno orijentisani i inspirisani islamom.

 Granice "zelenog islama" 

Iako je taj smjer dobar, Umam je također svjestan da je islamski ekološki aktivizam u Indoneziji još uvijek u povoju. „Najvažniji izazov s kojim se suočavamo, ne samo u našim školama, već i u društvu, je pokazati zašto su ovi projekti relevantni za sve sfere života i budućih generacija."

Konačno, u Indoneziji ne postoji samo jedan tip islama, kako ističe antropolog Ibnu Fikri: „Zbog obaveze praktikovanja vjere u Indoneziji (definisane Ustavom, nap. ur.) postoji ogromna raznolikost u praktikovanju islama. Za neke je to integrisano u svakodnevnu rutinu, drugi pak osjećaju manju pripadnost i muslimani su jer se moraju opredijeliti za neku vjeru."

Pluralizam kao šansa

Stoga nije važno samo sinhronizovatii islam sa zaštitom okoline, već i dugoročno ujediniti različite društvene grupe. A za to je potreban sveobuhvatan društveni pristup. Islamski učenjak Fahrudin Mangunjaja u pluralizmu Indonezije vidi veliku šansu. "Učimo mnogo iz predislamskih tradicija. Zbog naše demokratske situacije u Indoneziji, ne poštujemo samo prirodu i okolinu, već sve ljude i njihove ideje", ističe on.

Ibnu Fikri je taj utisak također stekao tokom svojih terenskih istraživanja u indonezijskim zajednicama. To je "kulturna ekološka svijest", zajednička igra religije, tradicije i lokalnih praksi, koja motiviše ljude da zaštite okolinu. Pa čak i ako je riječ o dugom putu: islam u budućnosti može biti važan izvor inspiracije za mnoge Indonežane u izgradnji ekološke svijesti i stvarnoj promjeni njihovog ponašanja, smatra ovaj naučnik.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu