Mnogo putovanja, nimalo smisla

Za navijače Velsa i Švajcarske bi Evropsko prvenstvo moglo da bude pomalo stresno. Prvo dva navijačka tabora treba da se nađu u Bakuu, gdje njihovi timovi igraju jedan protiv drugog. Dok Velšani i drugu utakmicu igraju u Azerbejdžanu, Švajcarci moraju u Rim, a onda 3.000 kilometara nazad do Bakua. U vazduhu bi mogli da mahnu Velšanima koji lete u Rim na treću utakmicu.

Ko završi treći u grupi, igra osminu finala ponovo u Bakuu – a možda i negdje drugdje – a drugoplasirani svakako igra u Amsterdamu, dok bi, ako prođe u četvrtfinale odatle morao ponovo u Baku. Dakle sve sasvim logično. Ko dogura do polufinala, ostaje u Londonu.

Raspored utakmica nije baš održiv, a toliko letenje nije baš klimatski neutralno. Dvostruki upitnik dolazi zbog pandemije, dok ministri zdravlja mnogih zemalja pozivaju da se odmor radije provede kod kuće seljakanje timova i navijača tokom prvenstva silno će obradovati virus. 

Koji navijač to može da isprati uživo? Ko to može uopšte da priušti? I da li pandemijska pravila teoretski dopuštaju da se ispoštuju sva testiranja ili karantini?

Do sada su se evropski turniri igrali u jednoj ili najviše dvije zemlje i razdaljine nisu bile tolike. Mjesta gdje se igra bila su okupljališta brojnih navijača. Sada će oni samo navraćati.

Ali, kako vidimo, interesi navijača uopšte nisu u prvom planu. Mnogi su morali da vrate ulaznice zbog ograničenih kapaciteta stadiona, dok Uefa i dalje nudi neke ekskluzivne i skupe karte i dijeli ulaznice sponzorima. Pravi navijač neka sjedne na kauč, odatle se reklame ionako bolje vide.

Inače, odgovornost što se Euro igra u toliko zemalja nosi bivši šef Uefe Mišel Platini. Zvanični razlog za eksperimentalni format je 60. rođendan evropskih prvenstava. Istini za volju, Uefa je imala teškoća da nađe jednu zemlju domaćina. Niko se nije usuđivao da preuzme organizaciju nakon što je Platini naduvao broj učesnika sa 16 na 24 kako bi učinio manjim savezima i dobio njihove glasove u novoj trci za predsjednika.

Neću da kvarim ugođaj – super je što su tu Sjeverna Makedonija, Finska i Sjeverna Irska koje bi teško ušle među 16 ekipa. Ali nagomilavanje timova umanjuje uzbuđenje, a prva runda, nakon koje ispada tek osam od 24 tima, sportski je gotovo bezvrijedna.

Za utjehu je što bi panevropsko prvenstvo trebalo da bude samo eksperiment. Šampionat 2024. trebalo bi da organizuje samo Njemačka. Tu se čak s kraja na kraj zemlje, recimo od Minhena do Hamburga, može stići za šest sati vozom. Ne znamo koliko bi vozu trebalo od Bakua do Rima.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu