Mladi za mir ili kako prevladati mračnu prošlost
23. septembar 2019
„Čula sam svakakve priče ali kada dođeš ovdje shvatiš da to nije uopšte tako, da je to potpuno neka druga priča i to što smo čuli uopšte nije u prvom planu. Po meni ovo je skroz normalno mjesto, meni se ovdje sviđa i išla bih opet", kaže Vesna Topić. Ona je iz Vukovara i sada je prvi put u Srebrenici. Došla je u okviru projekta „Odmor od rata – izgradnja mira" koji je pokrenut još prije 25 godina u Njemačkoj. U međuvremenu je organizaciju preuzela mreža "Youth Unated in Peace” (Mladi ujedinjeni u miru). „Upoznala sam i na kampu dosta dobrih ljudi iz Srebrenice. Vjera i nacija nam nisu u prvom planu, niti nešto što bi bilo prepreka da se družimo upoznamo i postanemo prijatelji, tako sam valjda i odgojena”, priča Topić.
Mada nekome može zvučati kao naučna fantastika ideja da mlade Hrvatice iz Vukovara uveče zajedno izlaze,druže se i spavaju u kući svojih vršnjakinja Srpkinja u Srebrenici, Vlasta Marković voditeljka grupe mladih iz Tuzle objašnjava: "Mreža "Youth Unated in Peace”, je svojevstan pokret mladih iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije koji grade prijeteljstvo među sobom. Nama na ovim susretima nije mnogo bitno šta smo i odakle dolazimo. Mi smo skupina ljudi u kojoj jedni druge cijenimo i gledamo po dobroti, po onom kakvi jesmo, a ne po onom kakav prefix nosimo ili iz kog mjesta dolazimo”.
Srebrenica – grad domaćin
Izvršna direktorica organizacije iz Srebrenice Valentina Gagić kaže da je teško bilo spojiti da gosti iz većih, življih sredina sa puno različitih dešavanja budu zadovoljni i da usput dožive jedan djelić srebreničke svakodnevice.
"Žao mi je što će mladi biti u pustom praznom gradu, kakva je danas Srebrenica ali i drago da će možda moći da razmišljaju o tome, kako jedan dan, koji su oni proveli u Srebrenici, izgleda kao 365 dana naših sugrađana.
Vikend posjeta podrazumijeva da domaćini otvore svoja vrata i ugoste ljude iz drugih gradova, potpuno besplatno i da im ponude sve ono sa čime oni žive svaki dan. „Uvijek je bilo malo rezerve da li je to u Srebrenici relano i moguće", objašnjava Gagić, no pokazalo se da ti strahovi nisu bili opravdani.
"Ono što imamo ovdje a nismo imali u drugim sredinama je činjenica da imamo nekoliko porodica koje su ugostile mlade iz drugih gradova a da njihova djeca nisu tamo ni išla i čak nisu dio ove naše mreže i aktivnosti. To je prava duša Srebrenice i na tome nam partneri odaju posebno priznanje."
Uz to u Srebrenici je sasvim normalno da dijete iz Vukovara, hrvatske nacionalnosti, spava i bude gost u srpskoj ili bošnjačkoj kući. „To se podrazumijeva i nije sporno", kaže Valentina Gagić.
Pozitivnu atmosferu ističe i Milica Đurković iz Sombora, koja je u mreži več godinu dana: „Jako mi je drago što sam u ovoj priči jer stvarno ne znam gde bih drugo mogla upoznati tako veliki broj divnih ljudi, steći prijatelje i brojna lepa iskustva"
Priče o ratu
Pri tome se tokom ovih susreta priča o ratu i onom što se dešavalo dok oni nisu bili ni rođeni ne izbjegava. "To u suštini i jeste svrha naših aktivnosti od kojih je prva odlazak na more 12 dana.Tu se mladi suoče sa prošlošću i sa svim onim što se desilo devedesetih godina na ovim prostorima. Za mnoge je to veoma teško saznanje da se to dešavalo u našim gradovima, našim roditeljima i sugrađanima. Mislim da je najbitniji momenat kada dijete shvati da se nešto nije desilo samo njegovom narodu” , kaže Vlasta Marković.
To je jako bitan moment koji se stalno prožima kroz ova druženja. „Iako je ovo danas jedna veselija aktivnost mi se uvijek potrudimo da mladima ukažemo da je rat loš, da u ratu nema pobjednika. To kada mladi shvate sasvim drugačije počinju gledati na život.To je promijenilo moj život a vjerujem i mnogih drugih koji u dio ove priče”, kaže Marković.
Haris Mujić iz Srebrenice je tek tri mjeseca u mreži. Član organizacije postao je na kampu u Splitu. On suočavanje sa prošlošću smatra veoma bitnim za mladu generaciju: „Mi mladi moramo pričati o tome jer ako loše stvari koje su se desile u prošlosti samo tako zaboravimo, imaju veću mogućnost da se ponove. Ne trebamo ostati ni u prošlosti, trebamo gledati u budućnost ali i imati negdje u podsvijesti pogrešku koju smo proživjeli,da je ne ponovimo više".
Mladi za mir
Kao znak svoje opredjeljenosti za mir mladi ostavljaju otisak svojih ruku na platnu u svakom gradu gdje se druže. Često im se pridružuju i drugi građani i svugdje su dobro primljeni.Tokom prve vikend posjete Srebrenici mladi iz tri zemlje su se družili kroz različite aktinosti,na uređenju dječijeg igrališta, u šetnji za mir, kroz sportske susrete, disko veče, sasvim spontano i opušteno kao da se poznaju veoma dugo a mnogima je to bio prvi susret.
Pelka Jovičić je mlada povratnica u tuzlansko naselje Požarnica. Od 2017 je članica mreže.Smatra da je suočavanje sa prošlošću na radionicama ove mreže dobro prihvaćeno u sredini u kojoj živi i dodaje: „Najveće bogatstvo ove priče je što imamo prijtelje u gradovima iz tri države sa kojima se odlično slažemo. Družimo se i privatno, mimo mreže jer gdje god da dođemo, ako znamo da tu imamo prijatelja iz mreže, uvijek nađemo načina da se okupimo pa i pomognemo jedni drugima."
A Tuzlanki Lamiji Redžepagić se sviđaju nova iskustva i prijateljstva, posebno što to dijeli sa drugima u mreži ali i van nje: „ Prijeteljima iz škole redovno pričam o ovome, neki se tako i uključe pa ih dovedem u naš klub tinejdžera u Tuzli. Kasnije dijelimo ta lijepa iskustva. Mislim da je veoma bitno u ovom vremenu našeg života upoznati nove ljude i prilagođavati se novim sredinama. Kako u koji grad dolazimo sve više se osjećamo da smo dobro došli tu, iako možda nismo ni znali šta se dešavalo tu tokom rata ili da i tu ima divnih ljudi jer su nam to možda neke predrasude skrivale godinama".
*U mreži "Youth Unated in Peace” (Mladi ujedinjeni u miru) su okupljene organizacije iz BiH, Hrvatske i Srbije: Udruženje „Sara-Srebrenica", Udruženje "Prijateljice” Tuzla, Omladinski Centar Gornji Vakuf-Uskoplje, Evropski Dom Vukovar i Aktivatori uz Sombora.