1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Mladi pisci iz bivše Jugoslavije – oni su priča!

25. mart 2010

Bilo da žive u Splitu, Beogradu ili Banjaluci, mladi pisci ne vide prepreke - ni u jeziku ni u granicama. Smatraju da su djeca iz istog dvorišta koja govore različitim jezicima, ali se razumiju.

https://p.dw.com/p/Mbr3
Mlada djevojka pred sveskom
Mladi pisci iz bivše Jugoslavije sarađuju, jer se razumijuFoto: BilderBox

Književni kružok mladih autora čini se da nije podijeljen na države na prostoru bivše Jugoslavije, već su svi u “istom dvorištu” i istom sosu. Rijetko kad smetaju jezičke barijere, oni se jednako prijavljuju na konkurse i sajmove, kako u BiH tako u Srbiji ili u Hrvatskoj. Lani Bastašić bilo je lakše objaviti radove u susjednim državama nego u svom gradu, Banjaluci. Tvrdi da barijere ne postoje i da je to dokazao i zbornik kratke proze mladih „Ja sam priča“, koji je obuhvatio autore “od Vardara pa do Triglava” i koji je u srijedu navečer (24.3.2010.) predstavljen u Banjaluci.

S promocije zbornika "Ja sam priča" u Banjaluci
S promocije zbornika "Ja sam priča" u BanjaluciFoto: DW/Sanja Srdic

“Ovo nije neka jugonostalgičarska priča, nego kada biste uzeli ovaj zbornik i čitali ga da ne gledate ko je napisao priču i odakle je, vidjeli biste da postoji određena sličnost. Valjda smo svi mi nosioci te kulture koju ne znamo kako da nazovemo, ali je na sličan način iskazujemo”, smatra Lana Bastašić.

Isti jezik je onaj gdje te razumiju – bez obzira kako ga zovemo

U Banjaluci su knjige incident, kaže ova mlada autorka čije su se priče takođe našle u zborniku “Ja sam priča”. Čita se samo ono što se mora, čak i studenti čitaju samo ono što im treba za ispit, ističe ona. Tako se postavlja pitanje: Kako onda živjeti od pisanja?

Jedan od onih koji je našao rješenje je kolumnista, novinar i pisac Dragan Bursać. Kaže da je kolumna nesrećan brak između književnosti i novinarstva, ali se od tog braka može živjeti. Književnu scenu zemalja u regionu smatra jedinstvenom. “Jedna scena je prostor na kom se govori isti jezik, a po mom mišljenju isti jezik je onaj gdje te razumiju bez obzira kako se on zove. Tu ne možemo govoriti o šest, sedam scena kad nas ima kao u predgrađu Tokija”, ističe Bursać.

Ne možemo svi biti Miljenko Jergović i Carrie Bradshaw

Maja Klarić iz Šibenika i Dragan Bursać iz Banjaluke
Maja Klarić iz Šibenika i Dragan Bursać iz BanjalukeFoto: DW/Sanja Srdic

Pjesnikinji Maji Klarić iz Šibenika ovo je samo izlet u kratku priču koju, kako tvrdi, nije znala da zna pisati. Tek kada se prijavila na radionicu za kratku priču saznala je da su njene dvije priče u konkurenciji od preko tri stotine uvrštene u zbornik “Ja sam priča”. Smatra da se mogućnost zarade od pisanja kolumni previše eksploatiše, pa bi svi htjeli biti Miljenko Jergović ili Carrie iz serije “Seks i grad”.

Mlade autore u regionu ne dijeli po državama, već po temama koje pišu – “jednostavne”ili urbane. “Ponekad dolazi do diskriminacije da ti koji su kao aktualniji pišu o urbanim sredinama i to se više gura naprijed, a ovi kao jednostavniji, njima treba više vremena da se izbore. Na kraju svako nađe svoj put”, riječi su pjesnikinje Maje Klarić.

Na kraju svi mogu provjeriti da li je zaista riječ o ljudima koji žive u istom dvorištu. Priče svih autora objavljenih u zborniku ostale su na pismu i jeziku na kom su pisane u originalu.

Autorka: Sanja Srdić

Odg. urednica: Marina Martinović