Mladi momci u dijaspori kroz fudbal do integracije

Turnir klubova pod imenom „Croatia“ okupio je u Bonu 15 ekipa iz nekoliko gradova u saveznoj pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija. Nakon cjelodnevnih razigravanja proteklog vikenda (27./28. 12. 2008.) u jednoj dvorani pored Bona prvo mjesto osvojila je ekipa Croatia iz Kelna.

Jozo Šteko je mladić rodom iz Bosne. Ovdje je pristigao u ratno vrijeme sa još dva brata, Marijem i Ivanom, koji su također igrali u pobjedničkoj ekipi:

„Croatia iz Kelna je postojala i ugasila se. Mi držimo tradiciju, samo igrajući na prigodnim turnirima. Evo, sada smo pobijedili. S nama je i jedan Nijemac Štefan (Stefan) Firtel, koji stalno igra za nas,“ priča Šteko i dodaje: „Osim nas troje Šteka iz Busovače, igrali su i Ante Batailo i Danijel Đerek. Naredni turnir je u Dizeldorfu (Düsseldorf) i već se radujemo novim druženjima.“

Druženje glavno

U finalu je ekipa iz Kelna pobijedila Croatiu iz Bergišgladbaha (Bergisch Gladbach), brdovitog dijela koji se naslanja na ovaj velegrad na Rajni.

Njihov najbolji igrač je iz ravne Posavine – Marko Nedić. Rođen je ovdje u Kelnu. Njih sedam iz ovog grada „vozari“ do Bergišgladbaha da bi igrali za tamošnju Croatiu u „Kreissligi C“.

„Naš klub se redovno takmiči i nije nam teško putovati. Jer, to je druženje i zadovoljstvo. Ima ne samo bosanskih Hrvata, nego i Bošnjaka, Albanaca i Nijemaca. Integracija na nogometni način,“ ističe Nedić.

Velike fudbalske ambicije

Ekipa Croatie Bohum (Bochum) je osvojila četvrto mjesto. Možemo i bolje kaže njihov kapiten, tipičnog bosanskog naglaska. Juko je iz Seoca kod Kaknja. On kaže: „Croatia Bohum djeluje već 25 godina. Bilo je uspona i padova, ali sada smo već četiri sezone konsolidirali ekipu i dobili nekoliko novih igrača i trenera. To se osjeti. Naše su ambicije da budemo i iznad 'Kreisslige' (grad Bochum). Svake godine idem u rodni kraj. Kakanj je uvijek imao dobrih igrača: Dautbegović u Dinamu, Mato Gavran i Mehmed Buza u Čeliku.“

Kada su se svjetla dvorane pogasila odahnuo je organizator

Ante Trbara iz Bona. Voli fudbal, radi u preduzeću „Die Post“ (njemačka pošta) u Bonu kao informatičar i ekonomista. Veli da su u Bonu Bosanci okosnica kluba Croatia koji se širi i prerasta u sportsko društvo.

Finansiramo se po principu 'snađi se'

„Košarkaši su prve godine osvojili prvo mjesto i popeli se stepenicu više. Nogometaši dva puta bili prvaci, a sada smo peti u gradskoj ligi Bona. Kadar se mijenja, uslijed školovanja ili traženja posla, a finansiramo se na razne načine, uglavnom po principu 'snađi se',“ kaže ovaj mladi fudbaler. On dodaje da se snalaze tako što im „naši“ ugostitelji pomažu.

„Prodajemo svaku utakmicu ćevape, pečemo nekad janje, domaćice donose, kao i danas na turniru, kolače i kafu. Od toga kupujemo rekvizite i opremu. Pomažu i neke njemačke firme iz Bona, kao Pošta, u kojoj radim, kupovinom dresova. Integracija je u zamahu, pa možda i od toga kao primjerni i dobro organizirani stranci ili Nijemci 'migrantskih korijena' profitiramo“.

Croatia zato što ne dolaze svi iz istog grada

Pitamo Antu, kako Croatia, a mahom Bosanci?

„Pa, većina igrača je iz Bosne i Hercegovine. Neki su ovdje rodjeni, drugi su došli kao izbjeglice i ostali, završili škole. Ja sam odrastao u Baden Virtembergu ( Baden-Württemberg).

Ovdje sam stigao poslom, poslije završenog fakulteta. Oženio sam se Njemicom, koja voli ići u Bosnu u Gornji Vakuf-Uskoplje, kako ga već zovu. Kupio sam zemlje i gradiću kuću na Kupresu. Valjda me korijeni vuku – djedovina. No, danas se klubovi sve više nazivaju po imenima gradova odakle dolazi većina i gdje žive. Tako postoji već Zagreb iz Vupertala (Wuppertal ).“

Na kraju nas ispratiše Ante Trbara, te Drago i sin mu Mario iz Dervente, koji su povazdan brinuli oko roštilja. A, Bosanke iz Bona pripravile božićnih kolača. Šape, orahnjače, oplande, kiflice, salnjaci. Da se i kući ponese - za malo nostalgije iz djetinjstva.