Mješavina ludila i vica

Nevjerica je bila vidljiva u izrazu lica Franka Vicela. Nagradu nije dobio roman koji su svi smatrali za favorita, „Otići, odoh, otišao“ književnice Dženi Erpenbek, koji na dirljiv način obrađuje aktuelnu temu izbjeglištva. Ne, žiri je ipak odlučio da nagradu dobije mamutski roman „Frakcija Crvene armije kao pronalazak manično-depresivnog tinejdžera u ljeto 1969“, koju je izdao „Mates & Zajc“ (Matthes & Seitz). Dugačak naslov obuhvata obimnu knjigu, tešku čitav kilogram, sa 99 poglavlja. U njoj su skore sve vrste proznog teksta, od minijaturnih portreta preko kratkih biografija, dijaloga, pa sve do protokola sa saslušanja ili teorijskih razmišljanja i paranoičnih predstava. Autor je 15 godina radio na tekstu.

Frank Vicel je rođen u Vizbadenu. Osim pisanja bavi se i muzikom. U romanu je fokusirao Zapadnu Njemačku iz šeste decenije prošlog vijeka stalno mijenjajući perspektivu i plastično opisujući jednu epohu u svim bojama i nijansama.

Povijest njemačkog mentaliteta

Njegovom junaku je 1969. tek trinaest godina. Svet postaje oveć zamršen i neproziran, a tinejdžer pokušava da ga svede na razumljiv okvir svog kvarta u Vizbadenu. On okuplja grupu vršnjaka, nazivaju se „Frakcija Crvene armije“ kopirajući amblem lokalnog gimnastičkog društva. Ti klinci koji odrastaju vode beskrajne prepirke o aktuelnoj muzici i vozikaju se u ukradenim automobilima. Planiraju pljačku obližnjeg kioska naoružani vodenim pištoljima. A onda glavni junak na televiziji vidi da je njegova banda dobila ozbiljnu konkurenciju koja upotrebljava bojevu municiju – to je vrijeme pravih terorista RAF-a. Tinejdžer sve to shvata na vrlo poseban način, bježi u svijet mašte i psihodelične muzike, doživljava nervni slom i završava u sanatorijumu gdje dva doktora rade na njegovom duševnom oporavku.

„Djelo Franca Vicela je u najboljem smislu riječi neumjerena romaneskna konstrukcija“, napisao je žiri u svom obrazloženju. „Mješavina ludila i vica, formalne smjelosti i panoramskog predstavljanja savremenosti je jedinstvena u književnosti na njemačkom jeziku“, obrazlaže žiri svoju odluku a time daje i najbolju preporuku za čitanje.

Odrastanje jednog tinejdžera u provinciji je isprepleteno sa odrastanjem zapadnonjemačke demokratije i njenim oslobađanjem od poslijeratne provincijske zagušljivosti. Knjiga navodi na sanjarenje, ona je pokušaj da se pronikne u mehanizme osvajanja svijeta maštom, ali je u isto vrijeme izuzetno duhovita povijest zapadnonjemačkog mentaliteta, sa dobro opisanim sklonostima i čudnim navikama koje je sa sobom donijelo privredno čudo.

Dužina rečenice se stalno mijenja, pripovijedanje nije hronološko. Možda je potrebno i više čitanja da se shvate svi slojevi knjige.

Prestižna nagrada

Njemačka nagrada za knjigu (Der Deutsche Buchpreis) za najbolji roman na njemačkom jeziku dodjeljuje se godišnje uoči otvaranja Frankfurtskog sajma knjige zajedno sa sumom od 25.000 evra u Carskoj sali frankfurtske Vijećnice. Petoro autora koji su u užem izboru dobijaju po 2.500 evra. To je nagrada koju dodjeljuje Berzovno udruženje njemačkih knjižara, a jedan od ciljeva je da zainteresuje i domaću i stranu javnost za savremenu njemačku književnost. U proteklih pet mjeseci žiri je procijenio 199 romana, koliko ih je prijavljeno za nagradu. Osim nagrađenog romana u užem izboru su bila i sljedeća djela:

Dženi Erpenbek, „Otići, odoh, otišao“ (Jenny Erpenbeck, „Gehen, ging, gegangen“ , Verlag Knaus), Rolf Lapert, „Preko zime“ (Rolf Lappert, „Über den Winter“, Carl Hanser), Inger-Marija Malke „Kako hoćete“ (Inger-Maria Mahlke, „Wie Ihr wollt“, Berlin Verlag), Ulrih Pelcer, „Bolji život“ (Ulrich Peltzer, „Das bessere Leben“, S. Fischer), Monik Šviters, „Jedno u drugom“, (Monique Schwitters „Eins im Andern“, Droschl).