Zu spät in Schwung

Na osnovu kojih kriterija članovi Međunarodnog olimpijskog komiteta (MOK) daju svoje glasove kandidatima za organizaciju Olimpijskih igara, ostaje njihova tajna. Da li su delegati odluke donosili na osnovu priloženih činjenica ili na osnovu emocija? Da li je odluka već davno donesena ili je ona došla spontano? Da li su lobisti, koje imaju svi kandidati, uspjeli uvjeriti, nagovoriti i impresionirati delegate? Da li im je nešto obećano?

Nakon skandala sa davanjem mita prilikom odluke da domaćin Zimskih olimpijskih igara 2002. godine bude Salt Lake City, MOK je ipak nešto poduzeo kako bi stao u kraj korupciji u vlastitim redovima. Međutim, još uvijek postoji siva zona. Na primjer, postoji mogućnost da se novčane donacije prikazuju kao pomoć za razvoj. Dakle, i dalje postoji sumnja u regularnost izbora domaćina igara.

Azija - tržište budućnosti u zimskim sportovima

Južna Koreja i Njemačka u svijetu su poznate kao zemlje koje dobro organizuju sportske manifestacije, da znaju napraviti dobro raspoloženje i, što je veoma važno, imaju novca. Možda je ovo posljednje bilo odlučujuće u odluci Međunarodnog olimpijskog komiteta da Pyeongchang 2018. godine bude domaćin Zimskih olimpijskih igara. To govori da je Azija buduće tržište zimskih sportova, dok je Evropa, čini se, istrošena.

Napomenuti bi možda trebalo i da je glavni finansijski donator Pyeongchang kao domaćina ZOI-a koncern Samsung, inače i jedan od velikih sponzora Međunarodnog olimpijskog komiteta. Osim toga, neki delegati su sigurno ostali kako uporno se Korejanci prijavljuju za organizaciju Olimpijskih igara. Tek treća kandidatura im je uspjela.

Pokret protiv Olimpijade

Kandidatura Minhena se zahuktala tek u semptembru 2010. godine kada je vodstvo preuzela Katarina Witt (poznata klizačica i osvajačica zlatne medalje na ZOI-u 1984. u Sarajevu, op.ur.). Međutim, bilo je to prekasno. Katarina Witt je svojim šarmom pokušala prikriti greške za koje je odgovoran njen predhodnik Willy Bogner.

Komitet za organizaciju nije na vrijeme riješio problem sa poljoprivrednicima u Garmisch-Partenkirchenu. Formiran je pokret protiv Olimpijade. U maju, dakle samo dva mjeseca prije konačne odluke Međunarodnog olimpijskog komiteta, poljoprivrednici su se složili da se zemljište smije koristititi za potrebe Olimpijskih igara. To što je protivljenje Olimpijadi bilo dio demokratije, skoro da nije uticalo na većinu članova MOK-a. Kod delegata je više važno bilo da sve funkcionira "kao po loju", bez obzira na iskazivanje ili neiskazivanje demokratičnosti. U tom pogledu je Pyeongchang bio u prednosti.

Autori: Stefan Nestler / Mehmed Smajić
Odgovorna urednica: Marina Martinović