"Migrantska književnost" Kanade

Nakon što je prošle godine otkazano održavanje Sajma knjiga na licu mjesta u Frankfurtu, ove godine je Kanada  ponovo počasni gost na sajmu, koji  je za posjetioce otvoren 20. i traje do 24. oktobra. "Singular Plurality" je tema koju je ova  zemlja odabrala da se predstavi, jer ona reflektira njenu "eklektičnu i multikulturalnu" književnost.

Margaret Atwood, međunarodno poznata po svom distopijskom romanu "Sluškinjina priča", je kao zvijezda sajma zajedno s Josephine Bacon, poznatom pjesnikinjom i filmašicom koja piše na francuskom i innu-aimun jeziku, video-vezom uključena u ceremoniju otvaranje sajma.

Iako ove dvije etablirane autorice otjelovljuju tri glavne kulturne tradicije u Kanadi - englesku, francusku i autohtonu književnost - nova generacija autora također doprinosi širenju raznolikosti književnog krajolika ove zemlje.

Vivek Shraya, nagrađivani trans-pisac ali i muzičar, filmaš i vizualni umjetnik, bio je treći počasni gost na svečanom otvaranju. On je zagovornik prava LGBTQ populacije, član je uprave Fondacije Tegan i Sara a osnovao je i izdavačke kuće VS. Books, koja podržava pisce BIPOC -a (Osobe crne boje kože, indogene osobe i People od Color).

U središtu pažnje: autori autohtone i migrantske književnosti

Kanada će čak sa 58 autora uživo ili virtualno sudjelovati na događajima, koji se održavaju  okviru Sajma knjiga u Frankfurtu. Autori na francuskom jeziku, poput Dany Laferriere rođene na Haitiju ili Kim Thuy, koja je pobjegla iz Vijetnama u dobi od 10 godina, stekli su slavu svojim osobnim pričama u kojima oslikavaju svoje migrantsko iskustvo.

Pisac na innu jeziku Michel Jean također će se pojaviti na Sajmu u Frankfurtu i promovirati roman Kukum (2019.), u kojem odaje počast svojoj prabaki. Ta knjiga je bestseler u francuskom dijelu Kanade a prevod romana na njemački jezik objavljen je neposredno prije sajma knjiga. Eventu će prisustvovati i Paul Seesequasis, osnivač časopisa Aboriginal Voices, također poznat po svom projektu na društvenim mrežama u okviru kojeg objavljuje slike autohtonih naroda Kanade.

"Ponosna žena raznih boja"

Druga autorica, odabrana da predstavlja Kanadu na Sajmu knjiga u Frankfurtu, je Catherine Hernandez, koja se na svojoj web stranici opisuje kao "ponosna queer žena u boji"  filipinskog, španjolskog, kineskog i indijskog porijekla, udata za pripadnika naroda Navajo.

Radnja njenog najnovijeg distopijskog romana Nišan (Crosshairs 2020) je smještena u blisku budućnost, gdje su zajednice obojenih, osoba s invaliditetom i LGBTQ populacije prisiljene da idu u koncentracione logore.

Hernandez ističe da se u kanadskoj literaturi, iako su izdavači otvoreniji za uključivanje pisaca različitih rasa, ljudi sa invaliditetom ili "queer” autora u svoju listu, i dalje vodi bitka za povećanje diverziteta. "No, to je i dalje uglavnom performativno", rekla je ona za DW.

Ova kanadska spisateljica  dodaje da je gladna priča autora iz nedovoljno zastupljenih grupa koje se cijene jer nose u sebi istinske vrijednosti ali i zato što su te priče važne i za ljude iz mainstreama".

Pred nama je dug put

U međuvremenu, izdavači u Kanadi također rade na tome da osiguraju diverzitet, odnosno raznolikost u izdavačkoj industrji, koja bi sezala dalje od pukih marketinških slogana.

"Rekao bih da nismo ni blizu onoga, gdje želimo biti", kaže David Caron, suizdavač u ECW Pressu, koji je nedavno pozvan da raspravlja o toj temi na okruglom stolu o diverzitetu, koji je organiziralo Udruženje kanadskih izdavača. "I to je mišljenje s kojim se slaže velika većina mojih kolega", dodaje Caron. "Stoga svi naporno radimo na tome da pokušamo osigurati objavljivanje knjiga ljudi čiji su glasovi nedovoljno zastupljeni."

Dio 'nacionalne debate'

Svijest izdavačke industrije o sistematskoj nepravdi u posljednje se vrijeme razvijala kao "dio nacionalne diskusije", rekao je Caron za DW.

Osim međunarodne rasprave potaknute ubistvom Georgea Floyda i pokreta Black Lives Matter, Kanada se počela baviti uticajem evropskih kolonijalnih sila na starosjedilačke zajednice, između ostalog kroz Kanadsku komisiju za istinu i pomirenje, koja je djelovala od 2008. do 2015. godine. Komisija je došla do zaključka da je obavezni sistem internata za djecu starosjedilaca, udaljio tu djecu od njihovih porodica, oduzeo im jezike predaka i u mnogim ih slučajevima izložio fizičkom i seksualnom zlostavljanju, što je kulminiralo kulturnim genocidom.

"Izdavačka je industrija od tog trenutka puno više razmišljala o tome šta učiniti kako bi podržala autohtone glasove. Ne samo u smislu autora čija se djela objavljuju, već i u smislu ljudi koji rade u izdavačkoj djelatnosti", kaže Caron.

Dogradnja koncepta multikulturalizma

Drugi aspekt koji je specifičan za Kanadu - za razliku od američkog koncepta zvanog "melting pot”, koji pretpostavlja stapanje svih kulturnih razlika - jest da je multikulturalnost vodeći politički koncept u Kanadi od 1960-tih i 70-ih, odnosno vremena kada je na vlast došao premijer Pierrea Elliotta Trudeaua (otac sadašnjeg premijera Justina Trudeaua).

U jednom značajnom govoru iz 1971. Trudeau je izjavio: „Ne postoji ništa u politici, što je potencijalno pogubnije za Kanadu, nego reći Kanađanima da svi moraju biti isti. Ne postoji model ili idealan Kanađanin", rekao je. "Društvo koje ističe ujednačenost stvara netrpeljivost i mržnju."

David Caron je pripadnik generacije, koja je odrasla s tim kanadskim idealom prihvaćanja različitosti, "ali ipak, evo me, još uvijek sam proizvod sistemskih pristrasnosti koje su prisutne u našoj zemlji i u našoj industrii, ali mi pokušavamo stvoriti promjenu unutar toga". Ideje koje su već bile promicane prije pedeset godina mogle bi se nazvati "početkom", kaže on. "Ali mi smo i dalje na mjestu sa kojeg nas nas čeka dug put."

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu