Migranti u Njemačkoj - Od izoliranosti do dobrodošlice

Jedno je jasno: Onaj ko u nekom preduzeću ne želi biti samo pomoćni radnik, već nešto više mora posjedovati određeni nivo jezičnog znanja. Tako preduzeće Teckentrup, koje se bavi proizvodnjom vrata i prozora, jednom godišnje organizira kurs njemačkog jezika - ovisno od potreba kada je riječ o radnim mjestima. "Kada objavimo oglas, onda se jave samo rijetki," kaže šef preduzeća Teckentrup. Mora se priznati da je to tako zbog straha od nedovoljnog poznavanja njemačkog jezika.

Osobe sa fakultetskim obrazovanjem, ali i kvalificirani radnici sa srednjom stručnom spremom se u pojedinim branšama i regionima već traže lupom. S obzirom na demografske promjene to bi u budućnosti moglo biti još gore. "Ako danas ništa ne radim, sutra nemam radnika," kaže Kai Teckentrup. On zbog toga organizira interkulturalne radionice za radnike i elektronskom poštom šalje informacije o religioznim praznicima iz cijelog svijeta. Biti negdje dobro došao znači također ne morati skrivati svoj identitet.

"Sve počinje od potpuno banalnih stvari: Neko ko dolazi iz inozemstva primjerice ne zna kako ovdje funkionira obdanište ili školski sistem," kaže Alexander Boehne, stručnjak za pitanja radne snage u Saveznom udruženju poslodavaca. Prema njegovim riječima poslodavci u ovom slučaju mogu pomoći radnicima da pronađu prave sugovornike kada je riječ o rješavanju administrativnih poslova. Infomape sa svim neophodnim adresama i kontakt osobama u određenom mjestu mogu se naći u pojedinim općinama, a informacije iz pojedinih preduzeća ih dobro nadopunjuju.

Kultura dobrodošlice ne mora puno koštati

Savezno udruženje poslodavaca izdalo je osnovne smjernice "kulture dobrodošlice". U tim smjernicama se može pročitati o večerima kuhanja za zaposlene iz različitih kulturnih krugova koje organiziraju njihova preduzeća, o mentorima za jezik i formiranju tandema za učenje jezika, o religijskim posebnostima ili o odobravanju dužih odmora u domovini. "Svjesno smo pronašli manja preduzeća kao primjer kako bismo pokazali da etabliranje kulture dobrodošlice nije neizostavno povezano sa visokim troškovima," kaže Boehne, ali i kako bi pokazali da to nije stvar kojom se samo bave povjerenici za pitanja integracije. Osim toga to nije samo zadatak zaposlenika njemačke nacionalnosti. "U idealnom slučaju to znači da kolega turskog porijekla također pruži dobrodošlicu njegovom novom španjolskom kolegi i da mu također pomogne u integraciji u ovu zemlju," kaže Boehne.

Najvažnija pomoć dolazi od kolega

Odjeljenje za ljudske resurse u preduzećima pomaže pridošlicama u potrazi za stanom, prilikom prijave boravka, dobijanja vozačke dozvole, učenja jezika i slično. "Ali najvažnije savjete dobijaju od kolega, poput primjerice informacija o dobrim liječnicima i restoranima," kaže glasnogovornica Jana Schuppel. "Mi se možemo međusobno podržavati jer svako ovdje mora pronaći svoj put. Pojedincu nije poznato kako određene stvari ovdje funkcioniraju. Primjerice za mene, kao Amerikanku, na početku je bilo veliko iznenađenje kada sam shvatila da se ovdje nedjeljom ne može ići u kupovinu," kaže Michael Shea, koja je posljednjih sedam godina zaposlena u koncernu SAP.

Za slična pitanja hemijsko preduzeće Delo iz Bavarske je zaposlilo posebnog mentora. On tako svakom novom radniku stoji na raspolaganju u prvih nekoliko mjeseci. Tako se on još prije dolaska novog kolege brine o tome da li je na njegovom radnom mjestu sve spremno za dolazak. Nakon toga mu pokazuje preduzeće, upoznaje ga sa osobljem, poziva ga na kafu, pojašnjava kako šta funkcionira, koje mogućnosti za slobodne aktivnosti postoje u tom mjestu. U prvih nekoliko mjeseci se odlučuje da li novi radnik i preduzeće dugoročno odgovaraju jedno drugom. To da li hemija funkcionira, naime, nije pitanje slučaja.

Autorice: Matilda Jordanova-Duda / Zorica Ilić

Odgovorna urednica: Marina Martinović