Migranti mnogo češće ostaju bez posla nego Nijemci

Već i prije pandemije je važilo da migranti i izbjeglice mnogo češće nego Nijemci obavljaju nesigurne poslove - na određeno vrijeme ili je riječ o najamnom radu. Zbog toga ih je korona kriza posebno žestoko pogodila, prije svega prvi lokdaun u proljeće 2020. godine. Tako je rizik da ostanu bez posla za 400.000 radnika iz azilantskih centara bio tri puta veći nego za Nijemce. Njih oko 20.000, oko pet procenata, izgubilo je posao tokom pandemije.

- pročitajte još: Svaki četvrti Nijemac ima migrantsko porijeklo

Stopa nezaposlenosti izbjeglica je do kraja 2020. porasla za 2,7 procenta - više nego kod građana EU (oko 2,2 procenta) i Nijemaca (jedan procenat). Izbjeglice i migranti su takođe češće bili pogođeni skraćenim radnim vremenom a rjeđe su bili u mogućnosti da rade od kuće. Ovo proizilazi iz izvještaja koji je upravo predstavio Institut za istraživanje tržišta rada i poslova (IAB), istraživački centar Saveznog zavoda za rad iz Nirnberga.

No, ima i dobrih vijesti. Kada se privreda nakon prvog lokdauna oporavila, migranti i izbjeglice su brzo došli do novog posla.

Prekinuta integracija

„Zapošljavanje migrantkinja i migranata, kao i izbjeglih lica reaguje snažnije na šokove nego lokalnog stanovništva", kaže istraživač IAB, Herbert Briker, jedan od autora studije. „Ali, u trenutku kada ponovo krene privredni rast, oni relativno brzo ulaze u proces rada."

Međutim, Brikera pak brine da se zbog pandemije jako usporio ili čak zaustavio pozitivni razvoj prethodnih godina. Tako je stopa zapošljavanja izbjeglih čak i u pandemijskoj 2020. godini bila veća za jedan procenat, ali mnogo manje nego u prethodnoj godini (plus pet procenata).

„Mi upravo prekidamo proces integracije", kaže Briker, „što može da ima dugoročne negativne posljedice". Zbog korone su mnogi programi tržišta rada za izbjeglice prekinuti, osim toga i kursevi integracije i jezika.

Za mnoge izbjegle je gubitak radnih mjesta povezan sa posebnim strahovima, kaže Mosjkan Ehrari iz Handbook Germany, informativnog portala za migrante. „Mnogi nas u ovom trenutku pitaju: ostao/la sam bez posla i bojim se da će se to negativno odraziti na moju dozvolu za boravak."

Posebno su pogođene osobe koje imaju status „duldunga" (status trpljenja), jer im prijeti protjerivanje. Prema informacijama IAB, u ovom trenutku je oko 200.000 ljudi na „duldungu", oko dvije trećine njih ima neki posao.

Strah od protjerivanja

Od početka 2020. postoji još takozvani „radni duldung". Ljudi po zakonu mogu da imaju status „duldunga" ukoliko imaju posao koji podliježe uplaćivanju doprinosa za socijalno osiguranje. Međutim, preduzetnik Gotfrid Herle ne drži baš mnogo do sprovođenja ovog zakona. Zakon je tako napravljen da „prije olakšava protjerivanje nego perspektivu za ostanak - barem je to naš utisak".

U svojoj pivnici u Algoju, Herle zapošljava 35 radnika, pet do njih su izbjeglice. Herle je zajedno sa drugim preduzetnicima pokrenuo inicijativu za pravo na ostanak zbog posla. Na ovu odluku su došli zbog nezadovoljstva, jer su konstantno „dobro integrisane izbjeglice bivale pokupljene s posla i protjerane". To je malo popustilo tokom pandemije, Herle smatra da je to i zbog toga što ima manje letova.

- pročitajte još: Katja Riemann: Sanjam o svijetu u kojem će pomoć izbjeglicama biti suvišna

Nesigurna perspektiva ostanka ne predstavlja problem samo za izbjeglice, već i za njihove poslodavce, kaže Herle. On citira jednu poznatu pekarku, koja zapošljava više migranata. „Ona kaže: naše izbjeglice su postale nezamjenjivi saradnici. Ali, u stalnom sam strahu da će da ih protjeraju. I zbog toga ne bih više da zapošljavam izbjeglice."

Imigracija i dalje u porastu

No, čak i kod migranata kojima ne prijeti direktno deportacija, gubitak radnog mjesta često pokreće birokratsko „vrzino kolo", s obzirom da mnoge državne službe ne rade, kaže Mojskan Ehrari iz Handbook Germany. Migranti stoje „pred zatvorenim vratima, ne dobijaju termine i moraju da popunjavaju komplikovane formulare onlajn - i najčešće samo na njemačkom".

Zatvorene škole i obdaništa, koja i Nijemce dovode do ivice nervnog sloma, za migrante su poseban izazov. „To je zaista katastrofa", kaže Ehrari. „Mnogi uopšte ne znaju da djecu i dalje mogu da daju u obdaništa u slučaju da oni kao roditelji moraju da budu na radnom mjestu." On takođe dodaje da migrantska djeca postaju usamljenija i da nazaduju u znanju jeziku.

- pročitajte još: Sve više mladih iz Turske emigrira u Njemačku

Bez obzira na sve poteškoće, korona ne mijenja ništa na dugoročnom trendu useljavanja, kaže istraživač tržišta rada Briker. Zbog demografskih promjena zemlja je zavisna od priliva radnika. Čak i u korona godini 2020. u zemlju je stiglo 250.000 ljudi, „od kojih je već jedan neznatan dio počeo da radi", kaže Briker.

 Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu