Migranti: 180.000 neeksplodiranih mina na ″Balkanskoj ruti″ | Evropa | DW | 07.08.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

minska polja na "balkanskoj ruti"

Migranti: 180.000 neeksplodiranih mina na "Balkanskoj ruti"

Na Balkanskoj ruti je ponovo sve više migranata, koji idu ka EU. Time raste i vjerovatnoća da neki od njih mogu da zalutaju u minska polja, zaostala iz jugoslovenskih ratova.

Nakon što su u ljeto 2021. države jugoistočne Evrope ublažile granične kontrole, uvedene u proljeće 2020. zbog pandemije, ponovo se povećava broj migranata na takozvanoj Balkanskoj ruti. Za razliku od 2015. Mađarska više nije zemlja preko koje ljudi iz ratom i krizama pogođenih zemalja pokušavaju ući u ujedinjenu Evropu, jer danas sve više ljudi pokušava preko Hrvatske da dođe do bogatog sjevera i zapada Evrope. To je objavila Agencija za zaštitu granica EU Fronteks u svom godišnjem izvještaju za 2020. godinu u julu ove godine.

- pročitajte još:Migranti na putu iz BiH za Hrvatsku: Mine preko Plješevice?

Prema izvještaju Fronteksa, najveći broj migranta na zapadnobalkanskoj ruti od njih 635.000 otpada na ljude iz Sirije, Avganistana i Irak.a Sadašnje povećanje broja migranata rezultat je zastoja do kojeg je došlo zbog pooštrenih kontrola na graničnim prelazima 2020, stoji u izvještaju. Mnogi pokušavaju da se najkraćim mogućim putem domognu teritorije EU, jer strahuju da će zbog rastućeg broja zaraženih korona virusom na jesen ponovo da se pooštre kontrole.

Minska polja na tzv. Balkanskoj ruti

Minska polja na tzv. Balkanskoj ruti

No, ne zna se pouzdano koliko ljudi trenutno sa ciljem da dođe do Hrvatske – prve EU zemlje u tom regionu – iz Srbije ilegalno preko Drine prelazi u Bosnu i Hercegovinu. Srpske vlasti polaze od toga da se trenutno na teritoriji Srbije nalazi oko 5.000 migrantkinja i migranata. Ono što je, međutim, sigurno jeste to da ti ljudi na svom putu do spoljnih granica EU prolaze kroz područja, gdje se još uvijek nalazi veliki broj mina zaostalih iz jugoslovenskih ratova (1991-95).

Centar za uklanjanje mina u Bosni i Hercegovini (Bosnia-Herzegowina Mine Action Centre – BHMac), odgovoran ja za sve aktivnosti koje se tiču mina i njihovog čišćenja: od evidentiranja u bazi podataka preko obilježavanje opasnih teritorija, organizovanja uklanjanja do izdavanja sertifikata, kojima se potvrđuje da je neko područje očišćeno od mina.

„Za sada nema žrtava među migrantima“

„Bogu hvala kod nas do sada nije bilo žrtava“, kaže Svjetlana Luledžija, portparolka BHMac za DW. Njena organizacija, koja je podređena Ministarstvu civilnih poslova Bosne i Hercegovine, informisana je u proljeće da se u blizini Tuzle navodno nalazi veći broj migranata, koji su prethodno zbog niskog vodostaja uspjeli da pređu preko Drine.

„Oko Tuzle su tokom rata vođene borbe, zbog toga ima toliko mina", objašnjava Luledžija iz Centra za uklanjanje mina. „Iako policija daje sve od sebe, često ne uspijeva da stupi u kontakt s ljudima, jer se kreću najčešće noću i van naseljenih mjesta, zbog straha od policije. A upravo tamo je zbog mina najopasnije.“

180.000 neeksplodiranih mina

Pored nešto minskih polja zaostalih još iz Drugog svjetskog rata, sve mine datiraju iz rata u BiH 1992-1995. godine. Postavljale su ih tadašnje zaraćene strane. „Polazimo od toga da u Bosni i Hercegovini još ima oko 180.000 neeksplodiranih mina“, kaže Svjetlana Luledžija. „Od 1996. pronađeno je i uklonjeno više od 136.000 mina. Nalaze se u 118 od ukupno 145 okruga.“

Od kraja rata u Bosni i Hercegovini u eksplozijama mina ranjeno je 1.765 osoba, 617 njih smrtno, dodaje portparolka BHMac. S obzirom da BHMaac konstantno obnavlja oznake minskih polja, posljednjih godina je rjeđe dolazilo do nesrećnih slučajeva. „U posljednje dvije godine nijedna osoba nije ranjena ili smrtno stradala od mina.“

Sva minska polja su obilježena

Bivši ratni neprijatelji deminiraju minska polja u BiH

Luledžija naglašava da su obilježena sva područja na kojima su postavljene mine. „Odgovarajući znakovi upozorenja postavljeni su posvuda duž staza na vidljivim mjestima. Ali, kao što sam rekla, migranti se kreću noću i lako može da se desi da, bez da to primjete, uđu u minska polja."

Sanela Lepirica je terenska koordinatorka Crvenog krsta u Ključu u zapadnoj Bosni. „Ovdje policija redovno zaustavlja autobuse, izvodi iz njih migrante, koji su na putu ka zapadnoj Evropi i predaje ih našim timovima“, kaže Lepirica za DW. „Mi se onda brinemo o ljudima, dajemo im hranu i piće, informišemo ih o opasnostima od mina i onda oni odlaze dalje prema Bihaću i Velikoj Kladuši ka granici sa Hrvatskom.“

Jedna žrtva u Hrvatskoj

Tim Crvenog krsta Sanele Lepirice stacioniran je tačno na entitetskoj granici, nekadašnjoj liniji fronta iz vremena rata u BiH 1992-95. „Takođe i ovdje na periferiji  grada i na putu u pravcu hrvatske granice leže mine, jer su se tamo tada vodile borbe“, objašnjava. „Dakle, ovaj put predstavlja veliku opasnost. Ako nam kažu da žele da idu kroz šumu upozoravamo ih. Takođe stalno slušamo o nesrećama, kao u proljeće kada je jedna grupa Avganistanaca upala u minsko polje na hrvatskoj strani granice."

Jedna grupa migranata je 4. marta ove godine u Hrvatskoj upala u minsko polje. Ministarstvo unutrašnjih poslova u Zagrebu je saopštilo da je tom prilikom eksplodirala jedna mina. Smrtno je stradao jedan muškarac, dok su još četiri osobe ranjene, neke od njih teško. Narednog dana je spasilački tim hrvatskog Centra za uklanjanje mina uspio da izvede devet ljudi iz minskog polja, u koje su pobjegli nakon eksplozije i ne sluteći u kakvoj se opasnosti nalaze.

Teško dostupna područja

„Tek nakon rata smo saznali da je minirano planinsko, teško pristupačno područje ispresijecano potocima i rijekama“, kaže za DW Nikša Bogdanić, direktor Hrvatskog centra za razmiiranje. „Odmah po oslobađanju područja, koja su bile okupirale srpske paravojne formacije, prvo smo se pobrinuli za stambena područja i poljoprivredna dobra. Da bismo to učinili morali smo obnoviti kompletnu infrastrukturu: puteve, električne mreže… To je bilo najpreče da se ljudima omogući povratak u svoja sela i kuće“. 

Kasnije je Hrvatski centar za razminiranje angažovao neprijateljske vojne snage, koje su timove za uklanjanje mina vodili u odgovarajuća područja da im pokažu gdje su tamošnja minska polja. U međuvremenu su označena sva minska polja, a on stalno provjerava da li se tamo i dalje nalaze odgovarajuća upozorenja i znakovi. „Do 2026. želimo da u potpunosti od mina očistimo pogranično područje“, kaže Bogdanić.

Aplikacija za upozoravanje od mina

Aplikacija za upozoravanje od mina

Do tada su sve informacije o temi mine javno dostupne. Hrvatski centar za razminiranje od 2009. ima i internet stranicu, koja se mjesečno aktuelizuje; a tamo se nalaze sve karte u dovoljnj mjeri, tako da svako, ko koristi elektronske medije,  može da vidi gdje se nalaze opasna područja. „Ako stranica ponekad nije dostupna, razlog za to je server koji je oštećen u zemljotresu u januaru ove godinie“, dodaje Bogdanić.

Centar za uklanjanje mina u Bosni i Hercegovini izradio je i aplikaciju „BH Mine Suspected Areas". Tamo su unijeta sva minska polja u zemlji na osnovu „Open Street Maps". Aplikacija funkcioniše slično kao Guglova karta ili karta na ajfonu i može da se daunloduje besplatno za oba operativna sistema.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu