Mickey Mouse i Njemačka: Uspješna, ali ne i laka priča

Godine 1951. Njemačka se prvenstveno bavila obnovom, ali su se posljedice Drugog svjetskog rata mogle vidjeti svuda - siromaštvo, uništene kuće i gradovi - to je bila slika Njemačke. Pod nadzorom saveznih sila, u Zapadnoj Njemačkoj je u to vrijeme rasla parlamentarna demokratija s Konradom Adenauerom (CDU) na čelu, dok je u istočnoj Njemačkoj, Sovjetski Savez otvarao put ka socijalizmu. Bio je to početak Hladnog rata.

Usred takvih politički eksplozivnih vremena izdavačka kuća Ehapa-Verlag (sada Egmont-Verlag) donosi prvi strip Mickey Mousea na njemačko tržište: "Odmah nakon Drugog svjetskog rata djeci i mladima je trebala zabava", kaže Marko Andrić, glavni urednik časopisa. "A priče o Mickyju, Donaldu i Goofyju bile su odlične za to", dodaje on.

Od literature koja zaglupljuje do omiljenog stripa

Međutim, prvo izdanje nije baš naišlo na veliko odobravanje. Dok su vojne trupe SAD-a i Francuske stripove čitale i za vrijeme rata – za razdonodu, Mickey Mouse u Njemačku stiže tek nakon rata sa pobjedničkim silama.

Starija generacija stripove tada povezuje s svojom kulturom i odbacuje ih: to su đavolja posla, zaglupljuju, a u najboljem slučaju su to stripovi za one s niskim koeficijentom inteligencije. To je bilo uobičajano mišljenje ranih pedesetih godina prošlog stoljeća.

Stoga i nije čudo što se prvi njemački strip Mickey Mouse-a slabo prodavao. Od oko 300.000 isprintanih primjeraka, ni polovina se nije prodala, a ostatak se šalje u škole kao besplatni promotivni primjerak ili završava u mašinama za uništavanje papira.

No, izdavački tim, posebno osnovan za strip, nije se dao omesti: već 1954. povećali su tiraž na 400.000 primjeraka, a 1956. se strip objavljuje ne svake druge sedmice, nego jednom sedmično. Danas je izdanje Mickey Mouse-a na njemačkom jeziku najuspješniji dječji časopis u Evropi. Do sada je objavljeno preko 3.300 brojeva i prodato je više od 1,3 milijarde stripova.

Za činjenicu da su Mickey Mouse-a konačno prihvatili i najkritičniji čuvari jezika, može se zahvaliti duhovitosti i rječitosti Erike Fuchs, prevoditeljice i prve glavne urednice časopisa.

Erika Fuchs i njemački jezik

Ova istoričarka umjetnosti bila je odgovorna za strip do 1988. godine i pobrinula se da "Entenhausen" nije samo njemačka verzija "Patkovgrada" - kako je Disneyjev autor stripova Carl Barks krstio dom Donalda i njegovih prijatelja.

Erika Fuchs čak stvara i novi glagolski oblik: "inflektiv", koji se u njenu čast naziva i "Erikativ", koji opisuje onomatopejske tvorevine poput "Krächz" (krächzen – graktati) ili "Seufz" (seufzen – duboko uzdahnuti), koje su sada čvrsto usidrene u njemačkom jeziku. Fuchs radi pedantno i nikada ne prevodi doslovno, već inspiraciju uzima iz engleskog originala.

"Mickey Mouse je generacijski časopis: tata ili mama su ga sami čitali i tu ljubav su prenijeli i na svoju kćerku ili sina, a oni će ga onda opet, naravno, prenijeti svojoj djeci", kaže Marko Andrić, opisujući recept za uspjeh stripa. Oko 80 posto čitatelja su djeca od šest do 13 godina. "Preostalih deset posto stariji su i lojalni čitatelji Mickey Mousea koji su već godina pretplaćeni na časopis", dodaje Andrić.

Cenzura u Patkovgradu?

Mickey Mouse, Donald Duck i ostali odavno su postali institucija. Upravo zbog toga su se mnogi čitatelji pobunili kada je izdavač u martu ove godine odlučio prilagoditi ukupno 109 dijelova antologije Donalda Ducka duhu vremena i napraviti jezičke promjene: Sporedni lik "Fridolin Freudenfett" se u revidiranim izdanjima zove samo "Fridolin", dok se u civilizacijskoj satiri Carla Barksa "U zemlji patuljastih Indijanaca" iz 1956. riječi kao što su "blijeda lica" ili "Indijanci" brišu i umjesto toga prevode ili parafraziraju kao "stranci", "pleme" ili "narod".

U medijima se s tim u vezi pominje riječ "cenzura", a obožavatelji šalju protestnu notu izdavaču, čemu se pridružuje čak i Elfriede Jelinek: Vaša podrška protestu "protiv skrnavljenja božanske Erike Fuchs" je "sveta dužnost", tvrdi dobitnica Nobelove nagrade za književnost. Na forumima obožavatelja Pače Patka, izdavačku kuću Egmont optužuju da su trebali staviti na tržište verziju sa komentarima, umjesto što mijenjaju i koriste crvenu olovku.

"Priče Barksa šezdesetih godina prošlog stoljeća su priče iz nekih drugih vremena", kaže Marko Andrić i dodaje: "Ali to ne znači da i danas mora biti isto - da idemo svijetom i skrećemo pogled."

Za sada se ne planiraju nova izdanja starih izdanja Mikija Mausa, ni u originalu ni u izmijenjenom obliku, ali Andrić pozdravlja potez izdavača kada je u pitanju antologija: "Priče iz Patkograda uvijek su bile u skladu s vremenom i razvijale se kada je u pitanju sadržaj i jezik", kaže glavni urednik. Pa zašto ne prilagoditi starije verzije duhu ovog vremena?

"Fokus stripa je i dalje zabava. Bez ikakvih ograničenja. Ali zabava za sve, a ne na račun drugih", zaključuje Andrić.

Uspjeh u 29 zemalja i na 27 jezika

Strip Mickey Mousea u svemu ima veliku prednost: u Njemačkoj se pojavljuje svake druge sedmice i priča najljepše i najnovije dogodovštine iz Patkograda. Tako na primjer, Donald telefonira uz pomoć "Duckfon-a", a Daisy surfa "Entnetom", dok tri nećaka gledaju videa na DuTube-u.

Najpopularniji ženski likovi nezavisni su i emancipirani. Minnie Maus je žena s karijerom, Daisy Duck je društveno i politički aktivna – nekad u klubu knjiga, a ponekad u udruženje za zaštitu životinja.

Recept za uspjeh Mickey Mousea bio je i jeste činjenica da su tvorci časopisa uvijek znali kako doći do svoje publike - i to ne samo u Njemačkoj, već u ukupno 29 zemalja i na 27 jezika. Oni ne ignorišu aktuelne teme, razvijaju priče i vjeruju u popularnost njihovih, sada već modernih likova. S ovim konceptom ništa ne stoji na putu ka još 70 godina priča o uspjehu stripova.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu