Merkel i Steinmeier razočarali

List „Neue Zuercher Zeitung“ pored ostalog piše: „Nije se moglo čuti mnogo novoga. Uopšte nije bilo visoko emotivnih trenutaka koje televizija toliko voli. Zapravo, niko nije mogao ni očekivati da će tokom deula doći do istinski žustre diskusije. Za vruće duele su jednostavno nedostajali svi preduvjeti. Nije bilo prethodnog spora između Vlade i opozicije, već su vođeni razgovori među članovima vladinog kabineta. Ne smije se zaboraviti da su demokršćani i socijaldemokrati zajedno na vlasti i da su sve važne odluke zajedno donijeli. Pored toga, vrlo je moguće da će i u narednom mandatu morati ući u vladajuću koaliciju.“

Duel Angele Merkel i Franka Waltera Steinmeiera bio je veličanstven, piše komentator lista „Frankfurter Rundschau“ :

„Ovo je prvi put u historiji njemačke televizije, čak i u njemačkoj politici, da su predstavnici dvije stranke uživo, pred dvadeset miliona gledalaca vodili koalicione pregovore. Duel bi trebalo nastaviti, onda bi kandidati vjerovatno riješili i pitanje ko će obavljati koju funkciju. Glavna riječ koju su Merkelova i Steinmeier koristili bila je riječ „MI“. Izgovarajući tu riječ, oni nisu mislili na partije koje zastupaju, već sami na sebe. Merkelova i Steinmeier nemaju ni trunke interesa da ulaze u neku drugu koaliciju. To je bilo potpuno jasno.“

Borba pravnih normi

List „Frankfurter Allgemeine Zeitung“ se bavi različitim pravnim normama i običajima i pokazuje kako se na primjeru Haškog tribunala vide različite pravne kulture koje su u koliziji. Njemački sudija Christoph Fliege (Kristof Flige) je tako izjavio: „Što sam duže tamo, sve mi je draži njemački krivični proces“.

„Sudija Fliege je u Hagu morao da se „prebaci“ na sistem „zajedničkog prava“, koji ne smatra mnogo efikasnim s obzirom da sami optuženi ne dolaze iz tog „pravnog sistema“. Sudije ne poznaju akte, već samo tekst optužnice i dobijaju samo liste svjedoka. Potom, po anglosaksonskom modelu uglavnom prate tzv. „mačevanje“ tužilaca i branilaca.

U protokol se upisuje svaka riječ, zbog čega brzo nastaju ogromne hrpe dokumenata, što je jedna od najvećih razlika u odnosu na krivične procese u Njemačkoj. Za Fliegea je neobično i to što sudije sami određuju proceduralna pravila, pa se poslije oko toga raspravljaju. To može naravno potrajati s obzirom da sudije iz najrazličitijih pravnih sistema sjede jedni pored drugih. Sam Fliege radi zajedno sa kolegama iz Australije,Trinidada i Tobaga. Njihovo obrazovanje se razlikuje, jer je jedan profesor, drugi diplomata, a treći stručnjak za krivično pravo.

Fliege nije jedini koji je u Hagu osjetio nostalgiju za pravnim sistemom svoje domovine. On prenosi i riječi sudije Aarona Schieldhausa (Aron Šildhaus) kome je također krivo što se u Hagu ne sudi po američkom pravnom sistemu, u kome su suđenja relativno brza.“

Autor: Belma Fazlagić-Šestić

Odg. urednica: Jasmina Rose