„Medvjeđa usluga integraciji“ | Kiosk | DW | 16.05.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kiosk

„Medvjeđa usluga integraciji“

U Njemačkoj ne staju diskusije povodom fotografija njemačkih fudbalskih reprezentativaca Mesuta Ozila i Ilkaja Gundogana sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom. Evo izvoda iz karakterističnih komentara.

Berliner cajtung smatra da su dvojica fudbalera možda sa „malo više osjećaja za realnost mogla da shvate kakav motiv Erdogan ima, kakav fatalan signal to znači za sve one koji ga ne slijede. Naravoučenije se nalazi negdje u tački presijeka između fudbala i politike, ali debata se vodi samo preko leđa igrača. Igrača koji mogu biti naivni, ili su se poveli za pogrešnim šaptačima kada su skidali i poklanjali svoje dresove."

„Njemački fudbalski reprezentativci nisu nikakvi numerisani služitelji države. Oni ne moraju da pjevaju himnu. Dovoljno je da poštuju Osnovni zakon. Reprezentativci migrantskog porijekla, doduše, često moraju da ispune dupli standard: moraju da budu posebno dobri fudbaleri, ali i posebno dobri primjeri integracije."

Dnevnik Velt otkriva neke druge detalje: „U slučaju Gundogana se vjerovatno ne radi samo o poštovanju. On već dugo gaji dobre odnose sa turskom vladajućom strankom AKP, bar u regionu iz kojeg potiče njegova porodica. Već godinama on u rodnom gradu njegove porodice nastupa kao dobročinitelj, a odnedavno i kao investitor – u provinciji Balikešir na zapadu zemlje."

Autor komentara objašnjava da je „Gundogan zajedno sa svojim ocem Irfanom i bratom Ilkerom u glavnom gradu provincije Balikešir za više od pet miliona evra kupio jednu staru zgradu gradske uprave. Tamo hoće da napravi tržni centar od 13 spratova sa 42 radnje i 123 kancelarije na površini od oko 45000 kvadratnih metara […] Onaj ko u Turskoj kupi veliku zgradu od države i dobije dozvolu za veliki projekat kao što je gradnja tržnog centra, mora imati dobre veze sa političarima […] Rukovanje sa Erdoganom može da nanese Gundoganu štetu – u njemačkim medijima. U Turskoj je to dobro za njegove investicije."

Erdogan mit Gündogan (picture-alliance/dpa/Uncredited/Presdential Press Service)

Gundogan sa Erdoganom

Zabava za narod u ljetnjem periodu

Postupak dvojice fudbalera je za komentatora lista Frankfurter algemajne cajtung „Medveđa usluga integraciji": „Nakon ogorčenja koje je širom zemlje" izazvalo slikanje sa Erdoganom, „Njemački fudbalski savez i reprezentacija se ponašaju sa samodopadnom nonšalancijom. Sada je jasno: reprezentacija postoji samo zbog zabave za narod u ljetnjem periodu. Ona je tu zbog sportskog uspjeha – integracija i tolerancija nisu ništa više do ukras, one nemaju veze sa stavom ili ubjeđenjem. Svako ko je politički glup ili dezorijentisan smije da zastupa fudbalsku Njemačku u svijetu – samo ako dobro zna da šutira loptu."

Švajcarski Noje cirher cajtung otkriva i detalj koji je njemačkoj javnosti nepoznat: „Može i drukčije – i to pokazuje reakcija isto tako njemačkog fudbalera sa turskim porijeklom Emrea Džana iz FK Liverpul. I on je bio pozvan (na slikanje sa Erdoganom – prim.prev). Ali nije htio da dođe."

List Rajniše post je objavio intervju sa Tubom Saridžom, spisateljicom iz Kelna „sa turskim korijenima: ona ima blog na kojem piše o svojim zapažanjima o suživotu Nijemaca i njemačkih Turaka i u svojoj knjizi 'Vi licemjeri!' kritikuje lažnu toleranciju na antidemokratske tendencije u zajednici njemačkih Turaka." Prema njenim riječima, problem sa integracijom treba tražiti upravo među njemačkim Turcima koji ostavljaju utisak da su integrisani. Oni dobro govore njemački, učlanjeni su u klubove, ali kod kuće se gleda turska državna televizija sa svojom kompletnom propagandom koja se uzima zdravo za gotovo."

Erdogan mit Özil (picture-alliance/dpa/Uncredited/Presdential Press Service)

Ozil sa Erdoganom

Saridža za pomenuti list kaže: „Smatram da u paralelnom društvu njemačkih Turaka postoji jaka tendencija da se Turska i muslimanski svijet generalno uzimaju u zaštitu. Od jednog njemačkog Turčina se očekuje da pokaže toleranciju za netoleranciju. Onaj ko to ne radi, onaj ko kao ja kritikuje sopstvene ljude, ne pripada zajednici. Kada vlada takva klima, onda nema mnogo prostora za samorefleksiju."

Na novinarsko pitanje: „Ne vjerujete da to učaurivanje ima veze i sa stavom većinskog društva? Prema načelu: kada me već tretirate kao stranog radnika, onda ću da se solidarišem sa starom domovinom, bez obzira na to što se tamo dešava?", Saridža odgovara:

„Mislim da je vrlo udobno povlačiti se u navodnu diskriminaciju koju vrše Nijemci. Time svaki problem može lijepo da se opravda. Kada djeca nemačkih Turaka imaju probleme u školi, onda roditelji ne pitaju da li su djeca možda bila lijena, nego su krivi nastavnici koji tobože imaju nešto protiv Turaka. To sam često čula u mom širem krugu porodice i prijatelja. Moje iskustvo je drukčije; bila sam djevojčica turskog porijekla iz klasične radničke porodice, ali nikada nisam doživjela diskriminaciju – ni u školi ni na fakultetu, ni u svakodnevici. Profitirala sam od njemačkog sistema i zahvalna sam za to. Ali kada u mom porodičnom okruženju pozitivno govorim o Nijemcima, to ih nervira. Vrijeme je da se o tome otvoreno govori."

Priredio Saša Bojić

Preporuka redakcije

Reklama