Medijske (ne)slobode u Maliju | Komentar | DW | 20.01.2013
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Medijske (ne)slobode u Maliju

Francuske trupe su nastavile borbu protiv islamističkih pobunjenika na sjeveru Malija. Ipak, još uvijek je nejasno šta se odista dešava na terenu. Novinarima je zabranjen ulazak u područje gdje se vode borbe.

Francuske trupe na putu ka sjeveru Malija

Francuske trupe na putu ka sjeveru Malija

Prilično je težak zadatak pred novinarima koji žele da izvještavaju o sukobima u Maliju. Kada se Marc Dugge, reporter njemačke televizije ARD uputio ka zoni sukoba, bio je zaustavljen od strane armije Malija. Isto iskustvo je imala i Julien Sauvaget s francuske televizije France24.

"Nakon što smo ovdje došli prije nedjelju dana, shvatili smo da je teško doći do informacija. Sprječavaju nas u obavljanju posla. Nemoguće je prići zoni borbi bliže od 100 kilometara", tvrdi ona.

Vojska ima nalog da ne pušta novinare, pogotovo ako su bijelci, objasnio joj je jedan vojnik. Ova novinarka navodi da su kolegama sa Al Džazire i Reutersa bile oduzete i kamere.

Ograničena sloboda kretanja

Nakon izvršenja vojnog udara cenzuriše se izvještavanje novinara

Nakon izvršenja vojnog udara cenzuriše se izvještavanje novinara

Christoph Dreyer iz organizacije Reporteri bez granica zalaže se za slobodu izvještavanja: "Novinari imaju prvenstveno ograničenu slobodu kretanja. Oni se mogu kretati samo u južnom dijelu Malija, gdje kontrolu imaju vladine snage. Na sjeveru rad novinara ne ograničavaju samo pobunjenici, nego i prelazna vlada, pa i francuski vojnici koji novinare sprječavaju da uđu u zonu sukoba."

Naravno da postoje novinari koji na svoju ruku pokušavaju da prođu do borbenih linija. To je po život opasno. Teško je sagledati situaciju na frontu. Pobunjenike čine prilično podijeljene jedinice. Zapadni novinari bi mogli da budu uzeti za taoce, ili bi mogli da budu ubijeni. Zato je u ovom trenutku nemoguće stvoriti sliku o tome šta se zbiva, upozorava Dreyer. Novinari se oslanjanju samo na službene izvještaje strana u konfliktu.

Od uzora do problema

Do nedavno je Mali važio za državu koja je bila uzor po pitanju slobode medija. Djelovalo je više od 130 lokalnih radio stanica, iz štampe je izlazilo oko 30 nedjeljnika i šest dnevnih novina.

Međutim, u proljeće 2012. izveden je vojni udar protiv predsjednika Amadoua Toumanija Tourea i došlo je do pogoršanja, kaže Christoph Dreyer.

"Puč je počeo time što je vojska odmah zauzela državni radio i televiziju. Rad svih ostalih radio i TV stanica je prekinut. Novinarima je prijećeno, neki su i kidnapovani, prisluškivani su. Izveden je i oružani napad na jednu radio-stanicu, a novinari su pretučeni i teško povrijeđeni."

Novinari su na kraju polovinom prošle godine prekinuli rad u znak protesta. Prelazna vlada se nije pokazala kao prijatelj slobodnih medija, kaže Dreyer. Međutim, ni islamisti na sjeveru nisu ljubitelji slobodnih medija. Mnogi novinari su pobjegli na jug.

Julien Sauvaget kaže kako se od dolaska zapadnih novinara u Mali stanje donekle popravilo. Armija je, vjerovatno i zbog međunarodnog pritiska, sada spremnija na saradnju, davanje informacija ili na intervjue. U vladinim trupama tvrde da zabrane postoje isključivo radi bezbjednosti samih novinara, ali Sauvaget kaže kako je svima jasno da vojska želi da kontroliše informacije.

Autori: Nils Naumann/Azer Slanjankić

Odgovorni urednik: Nenad Kreizer