Marko Kraljević i leptir | Panorama | DW | 27.05.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Panorama

Marko Kraljević i leptir

„U nedjelju je 150 godina od Šantićevog rođenja. Jeste da je danas petak, i znamo da si u Gradačcu do večeras, ali ako bi napisao nešto, može i do nedjelje u podne, bilo bi odlično.“

 

Pristojan profesor bi takvu ponudu, naravno, odmah odbio. Dočim književnik za tezgom kolumniste prihvata izazov. Negdje na policama ima ono petotomno izdanje Izabranih djela Alekse Šantića iz 1972. godine, pa će tamo potražiti nekoliko pjesama i o njima napisati rođendanski nekrolog.

Ali, uveče, na policama, nalazi samo petu knjigu – sa izborom iz kritika, Šantićevom prepiskom, bibliografijom i literaturom, i hronologijom njegovog života i rada. Šta sad?

Možda bi se moglo napisati nešto o onim đačkim zidnim novinama, posvećenim Šantiću, koje sada služe kao zastor na staklenim vratima požarnog stepeništa u prizemlju srednjoškolskog centra? O tonama hamera koje su ispisane školskim rukopisima, u slavu po k'o zna koji put biografskim ciglama utučenoj poeziji? (Rođen u uglednoj trgovačkoj... osnovnu završio... prvu pjesmu objavio... prvu zbirku štampa... pjesnički vrhunac dosegao... Skerlić ga proglašava... Bogdan Popović unosi... glavne zbirke izašle su mu... poslije duže bolesti umire...)

Međutim, možda u ovoj 740 stranica debeloj knjižurini ipak ima nešto zanimljivije ... U pismima Šantićevim? Ili u napomenama o njima, jasnoći posvećene Ljubice Tomić Kovač?

Na primjer, u napomeni br. 305 koja se odnosi na Šantićevo pismo Vladimiru
Ćoroviću, tadašnjem uredniku Bosanske vile? (Objavio N. Ljubinković, u Putevima 14/1968, 6, 572) –

Dragi Vlado,

(Mostar 12. apr. 1913.)

Ovoga časa primih od Dudića knjigu "Na starim ognjištima". No mjesto da mi ta knjiga donese radosti, donijela mi je samo jedno veliko nezadovoljstvo, jer je u njoj jedna škandalozna pogreška, i to ne mojom krivicom. U pjesmi "Marko" izašle su dvije završne strofe t.j. i ona koju sam ja izostavio i ona koju sam naknadno dodao. Ovome se nisam nadao jer sam mislio da ćeš ti sve pogreške ukloniti. Tako isto u "Vili" koju sam jutros primio, vidim da je i u "Marku" ista pogreška kao i u knjizi. Molim te u narednom broju "Vile" donesi svakako ispravku da se pretposljednja kitica u "Marku" uvukla slučajno i da je trebalo izbrisati.

A sad, dragi Vlado, hvala ti velika na ljubavi koju si mi učinio u štampanju i korekturi knjige i molim te da mi oprostiš što sam te toliko uznemiravao.

Pretplatnika se javilo obilno već sam polovinu knjige prodao. Čestitam ti Skadar i Vaskrsenije.

Tvoj

Aleksa

Baš zanimljivo! U jednoj pjesmi dvije iste strofe, nevaljala i popravljena, eto poslastice za kolumnicu, a možda i za profesora. Šta li je to Šantić mijenjao, čime je bio nezadovoljan, i koja je to pjesma uopšte? Da je radni dan, i biblioteka otvorena, lako bi se to provjerilo. Ali gdje naći tu pjesmu iz 1913. u subotu popodne?

Šantić.org! Tamo su pjesme razvrstane po kategorijama (ljubavne, elegije, rodoljubive, socijalne, opisne, meditativne, prepevi, nerazvrstane), a isto tako i po periodima. Treći po redu je od 1911. do 1920. Da vidimo ...

Nema. Ima Pod vrbama, Pod čempresima, O boru (možda i još o pokojem drvetu), ima o Ugljarima, o Žeteocima, Sijačima, o Jeseni, o Zori, Na pripeci, ima o Leptiru, Konjicu, o Hajneu, o Begu Rašid-begu, ali o Marku nema.

Možda na aleksašantić.com?!

Tamo je 611 pjesama, složene i hronološki, i po abecedi, tu su nam šanse veće.

Evo, pod slovom M: Maj, Majci, pa opet Majci, pa Majci svoga naroda, pa Majčin govor, pa Mareseljeze, pa Mati, pa opet Mati, pa još jednom Mati, pa Mesečina, i dalje još 46 pjesama, ali nijedna Marko.

Ako tu nema, u tih sabranih 611, teško da će biti još negdje na Internetu.

Šta sad? Zaboraviti Marka i vratiti se đačkim zidnim novinama, nalijepljenim iznutra na vrata stepeništa koje služi kao požarno? Pa već i zbog toga ne bi smjelo služiti kao ostava.

Ili pokušati još jednom? Možda s ladicama bude više sreće nego s policama. Negdje bi se među CD-ovima možda mogla naći davno na poklon dobijena Bosanska vila 1885-1914.

Tu je! Zahvaljujući Draganu Goluboviću, i sarajevskom Mediacentru, svi su brojevi iz tog perioda Bosanske vile, pa i oni iz 1913, skenirani i obrađeni u pdf-formatu.

Evo je, 1913, ukupno 24 broja, od toga četiri dvobroja. Ako je ono Šantićevo pismo Ćoroviću iz aprila, možda u šestom, ili sedmom...

U sedmom!

I evo ga; Marko! (Na str 101. ćirilicom):

Svijetli krstaši klikću i šestare

Nebo trepti puno pjesama i zvuka...

Uz Klisuru, pokraj Neredimlje stare,

K'o talasi stižu guste hrpe puka.

 

S djecom u naručju vedre majke hode:

Trče cure, momci, zažarena lika;

Malenu unučad orni starci vode;

I svi bi što prije uvrh Kačanika.

 

Onamo je Marko dojezdio danas...

Šarac kopa, hrže... Silan Marko pije...

A na travi sablje slomljene dvije

I dva koplja bojna... I Musa Arbanas

 

Rasporen, držeći još balčak od srebra,

Leži nauznačke... Grdosija kruta!...

Tri mu srca plamte ispod troja rebra

A na jednom, eno, sikće guja ljuta...

 

Marko sjedi, pije... Šarac kopa, hrže...

Nebo trepti puno pjesama i zvuka...

Uz Klisuru tvrdu, sve brže i brže,

Gomile se penju vaskrsloga puka...

 

Svijetli krstaši klikću i šestare,

Nebo trepti puno pjesama i zvuka...

Uz Klisuru, pokraj Nerodimlje stare,

K'o talasi stižu guste hrpe puka.

Pretposljednja je, dakle, kitica, višak: Marko sjedi, pije... Šarac kopa, hrže... / Nebo trepti puno pjesama i zvuka... / Uz Klisuru tvrdu, sve brže i brže, / Gomile se penju vaskrsloga puka... Od toga je Šantiću bilo bolje: Onamo je Marko dojezdio danas... / Šarac kopa, hrže... Silan Marko pije... / A na travi sablje slomljene dvije / I dva koplja bojna... I Musa Arbanas.

Marko je, dakle, Kraljević. A narod, srpski, hrli da ga vidi, u trenu nakon što je pobijedio Musu Kesedžiju. Koji je ovdje Arbanas, pa su i on i Marko, metaforično (ili sinegdotalno?) srpska (pobjednička) i turska (poražena) vojska u Prvom balkanskom ratu (Kumanovska bitka?).

Pjesma je, kao i većina Šantićevih prigodničarsko-rodoljubivih, slaba. Guste hrpe puka su dovoljne da se pjesma što prije zaboravi, pa se čitalac ne bi ni stigao pitati je li Šantić mislio, "ispravljajući" pjesmu, da je ta istorijska pobjeda koju narod slavi zadobijena prevarom od sebe boljega. Za razliku od profesora koji bi mogao hrpu akademskih bodova sabrati analizirajući razlike u dvije verzije strofe o Marku i Musi.

Ali rođendan bi ipak trebalo obilježiti nekom boljom, a jednako nepoznatom Šantićevom pjesmom.

Da ne idemo dalje od nabrojanih, recimo pjesmom Leptir (sa aleksašantić.com) na latinici objavljenoj prvi put u riječkim Književnim novostima, 1914:

U vrhu sela
Jela
Kozli
će pase i sve se vere, 
Savija grane
I s grane bere 
Lešnjike rane
Po bregu. 
Gle! otkad pahulja snega 
Na leskovome listu? 
Nije. To boni leptir jedan u san se sveo 
A ceo 
Beo 
Ko bela svila, 
Samo po rubu lepa mu drhti duga. 
Prstima, lagano, Jela
 
Za bela 
Uze ga 
Krila, 
I na dlan stavi i u dlan, dva-tri puta, 
Huknu i vaskrsnu ga... 
Puhorom zlatnim obasuta 
Trepnuše krilca i sa Jelina dlana 
Preko žbunjeva brega, 
Doli, 
Gde šapću klasovi lana, 
Gde reka teče i gde se spleo 
Bokor trstika goli —: 
S dugom na rubu krila otplovi leptir beo... 
Iz granja Jela se smeje 
I za njim gleda. 
Zora. 
Radosno miris veje 
Rose i meda.

Jela je pastirica/nimfa koju pjesnik preobražava u vilu ili boginju zore, kao što ona umirućeg bijelog leptira (onog koji živi samo jedan dan) oživljava i preobražava u sunčano jutro zrelog ljeta.

I opet bi profesor mogao ispisati stranice i stranice o toj "pahulji snijega" na lijeskovom listu (kako je taj haiku-motiv pronašao Šantića?), o dugi na rubu krila, o bukoličkim kozlićima, o simbolici lana i trske, rose i meda ...

Ili bi, stopedeset godina od rođenja, i stotinu manje šest od smrti, pokušao da u Šantićevom opusu, kao što je Laza Kostić u Zmajevom odvojio slavujanke od zmajovanki, razabere leptiranke među buzdohankama?

Kolumnista za takve podvige nema vremena, a boji se, ni hrpu čitalaca. Ipak je Šantić zvijezda školskih hamera.

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android