Marina Abramović: Povratak u domovinu „kroz zidove“ | Panorama | DW | 21.09.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Panorama

Marina Abramović: Povratak u domovinu „kroz zidove“

Prije četiri decenije napustila je Beograd i postala najpopularnija umjetnica performansa u svijetu. Marina Abramović sada se u svojoj rodni grad vraća s retrospektivnom izložbom „Čistač“. Kakav je to signal Beogradu?

Retrospektiva Marine Abramović „Umjetnik je prisutan" (The Artist is present) 2010. u njujorškom muzeju moderne umjetnosti MOMA, odjeknula je poput bombe. Ta umjetnica performansa od 2017. izlaže u sedam evropskih gradova. A kao završnicu i vrhunac turneje izabrala je da se vrati u svoj rodni Beograd – nakon 44 godine.

S kakvim očekivanjima?

Umjetnička karijera u Jugoslaviji i Evropi

Marina Abramovićje rođena 1946. u Beogradu. Studirala je slikarstvo na Likovnoj akademiji u Beogradu i u Zagrebu. Rano su se probudila njena interesovanja za performansom i 1969. je Beogradskom kulturnom centru predstavila prve ideje, koje su odbijene. Eksperimentisala je sa zvučnim instalacijama i prikazivala ih na izložbama. Godine 1973. prvi put je pozivaju na jedan međunarodni festival, u Škotsku, gdje predstavlja svoj prvi performans – Rhythm 10.

„Umjetnik je prisutan“, Njujork 2010.

„Umjetnik je prisutan“, Njujork 2010.

Mlada umjetnica počinje da se umrežava. Upoznaje Nijemca Jozefa Bojsa, koji je prisustvovao njenom prvom performansu. „U tom trenutku sam znala da sam pronašla svoj medijum", zapisala je Marina Abramović u svojoj autobiografiji „Prolazim kroz zidove“. Za nju je to bio momenat buđenja. „Iskusila sam totalnu slobodu - osjetila sam da moje tijelo nema granice, da bol ne igra nikakvu ulogu, da ništa zapravo ne igra nikakvu ulogu - i to je bilo omamljujuće.“

Oštre kritike iz Beograda

Tada je sazrela i odluka da će napusti jugoslovensku domovinu. Ali, ipak je prvo prihvatila posao na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu, što joj je dalo finansijsku slobodu. Marina Abramović se u potpunosti okreće umjetnosti performansa. Slijede izložbe u Rimu 1973, u Beogradu, Zagrebu i Milanu, koje dovode do toga da se o mladoj umjetnici performansa priča u Evropi. Umjetnici koja ne štedi ni sebe ni svoje tijelo.

Ali, iz Beograda stižu oštre kritike. „Novine u mom rodnom gradu okomile su se na mene bez milosti", pisala je u svojoj autobiografiji. „Pisali su da ono što ja radim nema veze s umjetnošću, da ja nisam ništa drugo do egzibicionistička mazohistkinja i da treba da me zatvore u ludnicu." Kritike su pogodile Marinu Abramović, ali su je istovremeno i podstakle.

„Umjetnost mora da bude lijepa, umjetnik mora da bude lijep“, Kopenhagenu 1975.

„Umjetnost mora da bude lijepa, umjetnik mora da bude lijep“, Kopenhagenu 1975.

Performans omiljen među mlađom publikom

„Umjetnost performansa bila je jedna potpuno nova forma, i bez referenci u umjetničkom svijetu. To je zbunilo ljude u prošlosti i odbacili su ovu ideju", kaže Marina Abramović danas. „Ali, ni danas situacija ne izgleda dramatično drugačije. Još uvijek ima mnogo ljudi u svijetu i u bivšoj Jugoslaviji koji kažu – to nije umjetnost! Priznanje za ono što ja radim najviše dolazi od mladih ljudi, mladih umjetnika, ne nužno od moje generacije", kaže Marina Abramović za DW.

Godine 1975. u Amsterdamu je upoznala i zavoljela njemačkog umjetnika Ulaja. Napušta Beograd. U početku je radila zajedno sa Ulajem, a nakon raskida 1988. godine počinje solo karijeru u Evropi, ali i na međunarodnom nivou. Svoju domovinu viđa samo tokom posjete porodici.

Pokušaj približavanja

Uvijek iznova je dolazilo do mogućnosti približavanja. Na njen 50. rođendan poziva je direktor Narodnog muzeja Crne Gore da na 47. Bijenalu u Veneciji predstavlja Crnu Goru i Srbiju. Ali, crnogorski ministar kulture povlači odluku kada je umjetnica predstavila svoj kritički odnos prema ratu, krvavi i skupi performans „Balkan Baroque". Vrhunac karijere Marine Abramović, međutim, više se ne može zaustaviti. Dobila je poziv međunarodne sekcije Bijenala u Veneciji i 1997. osvaja Zlatnog lava sa svojim četvorodnevnim performansom kao najbolja umjetnica.

„Balkan Baroque“, Venecija 1997.

„Balkan Baroque“, Venecija 1997.

No, ne može se govoriti o bliskoj vezi Srbije sa njenom umjetnicom Marinom Abramović. Naprotiv. Ipak, 2017. srpska premijerka Ana Brnabić to želi da promijeni. Nakon izložbi u Stokholmu, Kopenhagenu, Bonu, Firenci i Torinu, ona želi da retrospektivu „Čistač" (The Cleaner) dovede u Beograd. Razgovori su trajali mjesecima, ali su se na kraju dogovorili. Tom izložbom Brnabić je željela da istakne svoj novi pristup kulturnoj politici, barem je tako stajalo u saopštenju Vlade Srbije. Izložba koja se sada prikazuje u beogradskom Muzeju moderne umjetnosti na Ušću pod naslovom „Čistač" – kažu u vladi – prije svega je signal razumijevanja za mlade umjetnike. Oni navodno mogu da se oslone na domaće institucije kulture i nema potrebe da odlaze u inostranstvo.

Pogledajte video 03:20

Velika scena za Marinu Abramović

Finale sa rizikom

Ostaje da se vidi da li će poruka doći do mlade publike i umjetničke scene. Ali, nije samo Beograd taj koji s uzbuđenjem očekuje kulturni događaj godine.

„Nakon 44 godine moja djela će biti izložena u Beogradu – moj rodni grad i moje porijeklo mnogo su doprinijeli mom radu, mnoge moje ideje su obilježene slovenskim kulturnim prostorom, Srbijom i cijelom Jugoslavijom", kazala je Abramović. „Veoma sam uzbuđena i nadam se najboljem.“

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka redakcije

Audio i video zapisi na tu temu