Manje ideologije, više pragmatizma!
15. august 2018
Daniel Günther nije više marginalac, nego je odjednom postao prilično važna osoba. Ovaj kršćanski demokrat, koji je sve do prije nekoliko godina bio nepoznat izvan granica njemačke savezne pokrajine Schleswig-Holstein, od 2017. je predsjednik vlade te najsjevernije pokrajine. Njegova izborna pobjeda možda nije bila neka senzacija, ali je bila iznenađenje. Nije bilo samo po sebi razumljivo ni to što je bez problema i velike buke formirao Vladu zajedno s liberalima (FDP) i Zelenima. Jer, odnos između FDP-a i stranke Zeleni obično je obilježen što je moguće većom uzajamnom odbojnošću.
I sada je Günther, koji na prvi pogled djeluje neupadljivo, skoro prostodušno, srušio tabu koji je do sada bio svetinja na najvišim razinama u CDU-u: ovaj 45-godišnjak se založio za diferencirani odnos prema Ljevici. Onoj stranci, koja ima prilično neslavnu DDR-prošlost. I još više od toga: koja je kao socijalistička državna stranka pod imenom SED bila odgovorna za nepravdu i podčinjavanje. Da, i to je dio povijesti Ljevice, koja je 2007. nastala spajanjem razočaranih zapadnonjemačkih socijaldemokrata i sindikalaca.
Günther je opisao realnost
Dakle s tom Ljevicom, koja je u međuvremenu kadrovski i programski obnovljena, predsjednik vlade Schleswig-Holsteina bi si mogao zamisliti suradnju pod određenim uvjetima. „Skoro 30 godina nakon pada Berlinskog zida postoji, također i zbog niza regionalnih kooperacija, znatna normalizacija odnosa između CDU-a i Ljevice", rekao je Günther u intervjuu za list Rheinische Post. I mada time nije odao nikakvu poslovnu tajnu nego je samo opisao realnost, njegova izjava je izazvala uglavnom uobičajene refleksne reakcije na najvišim razinama njegove stranke: odbijanje i oštru kritiku. I to ne samo u vlastitim redovima, nego na žalost i kod većine članova Ljevice. Odobravanje je stiglo samo od pojedinih manje važnih istočnonjemačkih CDU-ovaca.
Nadajmo se da to Günthera neće obeshrabriti, osobito zato što nije izrekao nikakve apstraktne misli. Jer, njegova ideja ne odnosi se na saveznu razinu, na kojoj se CDU i Ljevica ni u snu ne mogu udružiti već zbog nepremostivih razlika u vanjskoj i sigurnosnoj politici. Riječ je o mogućim konstelacijama na nižim razinama, uključujući i savezne pokrajine. U vezi s tim Günther je rekao: „Djelotvorna vlada se mora formirati i onda ako izborni rezultati ne bi dopustili formiranje koalicije protiv Ljevice."
Ljevica je dokazala sposobnost vladanja
Takva jedna konstelacija mogla bi se pojaviti posebice nakon idućih izbora u istočnonjemačkim pokrajinama, ako Alternativa za Njemačku (AfD) i dalje bude uspješna. Srećom, Günther si ne može zamisliti suradnju s tom latentno ksenofobnom desničarskom trupom. A Ljevica je već odavno dokazala da je, nakon višekratnih promjena, upravo na istoku Njemačke sposobna za političko djelovanje.
Trenutačno sudjeluje u vladama u tri pokrajine, a u Tirinškoj s Bodom Ramelowim čak ima svog prvog predsjednika pokrajinske vlade. Unatoč tome, nema naznaka za propast svijeta. Ljevica vlada nekad malo bolje, nekad malo lošije – isto kao i druge stranke, uključujući i CDU. Doduše, idejni začetnik Günther si trenutačno ne može zamisliti romansu s Ljevicom i u svojoj saveznoj pokrajini. Ali ni ne mora, jer je politička situacija drugačija nego na Istoku.
Nekonvencionalni političari su dobrodošli
Günther je savjetodavni član Predsjedništva CDU-a. „Bilo bi dobro pogledati činjenicama u oči", preporučio je. I stratezi u berlinskoj Kući Konrada Adenauera (sjedište CDU-a, op.p.) bi trebali shvatiti da bi to moglo biti upućeno i njima. Na žalost, burne reakcije vodstva CDU-a ostavljaju dojam da će se ova ideja rasplinuti – šteta! No Günther je barem nešto postigao: da se o toj temi uopće jednom razgovara. „Razmjena argumenata je dio demokracije." Time je Günther izrekao nešto što je samo po sebi razumljivo, ali što očito još nije stiglo do svih članova njegove stranke.
„Ako u stranci Ljevice djeluju razumni ljudi, nije pogrešno tražiti razumna rješenja." To je još jedna navodno sama po sebi razumljiva rečenica, ali koja iz usta jednog visoko pozicioniranog CDU-ovca još uvijek skoro zvuči kao izdaja. Ovaj osvježavajuće nekonvencionalni političar za sebe kaže da nije ideolog. Za njemačku politiku bilo bi dobro kada bi bilo više takvih kao što je on. I to ne samo u doba rastućeg desnog populizma.