Mađarski recept za opoziciju u Srbiji?
16. oktobar 2019
Poraz Fidesa, partije mađarskog premijera Viktora Orbana, na lokalnim izborima u Budimpešti i još nekoliko većih gradova može da bude znak da autokratski režimi u Evropi neće biti dugovječni kao što se činilo.
Ali, da li se odatle mogu izvući pouke za situaciju u Srbiji? Jer, Orban i srpski predsjednik Aleksandar Vučić već godinama vladaju na sličan način, kažu sagovornici DW.
„Vrlo su slični njihovi metodi vladanja: cenzura medija, uspostavljanje propagandne mašinerije, označavanje neprijatelja, devastiranje institucija i privatizacija države kroz tendere", kaže za DW novinar Čaba Presburger, urednik vojvođanskog portala Autonomija na mađarskom.
On dodaje da je Mađarska po nekim pitanjima ugrožavanja demokratskih vrijednosti i znatno „smjelija" od Srbije pošto je već članica Evropske unije i često ne mora ni da glumi evropske standarde.
Sa ocjenom da je Vučić zagledan u populistički režim u Budimpešti saglasan je i novosadski politikolog Boris Varga. On smatra da bi lokalni izbori u Mađarskoj trebalo da postanu putokaz opoziciji u Srbiji, koja nije sigurna u svoju strategiju niti je sigurna da je bojkot izbora dobar korak.
„Mislim da je za srpsku opoziciju i za dobrobit demokratije u Srbiji najbolja kombinacija mađarskog iskustva i septembarskog iskustva na izborima u Moskvi", smatra Varga. U Moskvi, naime, većini opozicionih kandidata nije bilo dozvoljeno da se kandiduju pa su oni vodili kampanju da se glasa za bilo koga osim za kandidata vladajuće stranke.
Medijska analitičarka Žužana Serenčeš kaže da je opozicija u Mađarskoj postigla dobar rezultat jer je, nakon brojnih poraza, bila primorana da se ujedini. „Opozicione stranke su uspjele da se dogovore da postave jednog zajedničkog kandidata za mjesta gradonačelnika i formiraju zajedničku listu za lokalne parlamente", navodi za DW ova novosadska analitičarka.
„Slobodni gradovi", a režimu manja mjesta
Da li onda rezultati lokalnih izbora u Mađarskoj podsjećaju na pobjedu opozicije u više desetina gradova i većih mjesta u Srbiji 1996. i 1997. godine?
„Paralela je očigledna, iako u slučaju Mađarske niko od strane vlasti nije osporio rezultate što je jako važna i dobra okolnost. A dobro znamo da je u Srbiji slična pobjeda na lokalu bila prvi korak ka rušenju Miloševićevog režima", kaže Čaba Presburger.
Boris Varga ocjenjuje da su autokrate najosjetljivije u prestonicama, što dokazuje i Orbanov poraz u Budimpešti. Varga dodaje da to nije novi recept za srpsku opoziciju pošto je poznat iz devedesetih godina kada su u Srbiji nastali „slobodni gradovi" nakon pobjede na lokalnim izborima. Među tadašnjim slobodnim gradovima je bio i Beograd.
Orbanova partija odnijela je ipak pobjedu u većini opština, a bila je posebno ubjedljiva u malim mjestima. Žužana Serenčeš kaže da je to jasna ilustracija da postoji „užasno oštra" podjela među stanovnicima.
„Sigurna sam da je uzrok i medijska situacija u Mađarskoj, koja je skandalozna kao i ovdje. Tamo je vlast formirala jednu fondaciju u koju je sakupila oko 500 medija, koji sprovode odurnu propagandu. A u malim sredinama ljudi vjerovatno nemaju način da se informišu. Ali, kako god, očigledno je da je vlast dobila žestok šamar", zaključuje Žužana Serenčeš.
Mađarska opozicija nije htjela bojkot
Iako su izborni uslovi u Mađarskoj iz godine u godinu Orbanove vladavine postajali sve lošiji, tamošnja opozicija nije se odlučivala na bojkot izbora. Bilo je riječi o tome uoči posljednjih parlamentarnih izbora 2018. godine, ali su se ipak svi odlučili za izlazak na izbore.
Poslije šokantnih rezultata, kada je Orban ponovo osvojio dvotrećinsku većinu u parlamentu, bilo je pojedinačnih poziva za bojkot rada parlamenta, ali su opozicioni poslanici ipak ostali u skupštinskim klupama.
„Bojkotom izbora se gubi i ovih nekoliko opozicionih gradova u Srbiji. I gubi se mogućnost za promjenu u dvije etape, sličnu onoj iz devedesetih, kada je opozicija pobijedila Miloševića prvo na lokalu, a potom i na predsjedničkim izborima", ocjenjuje Boris Varga.
„Mislim da bojkot u ovom trenutku nije dobro rješenje, pogotovo nakon izbora u Mađarskoj. Ako već Vučić kopira Orbana, trebalo bi i opozicija u Srbiji da kopira inače nimalo maštovitiju, više kompromitovanu i posrnulu mađarsku opoziciju", smatra Čaba Presburger.
Prema njegovim riječima, na lokalnim izborima u Mađarskoj opozicija je najzad shvatila da je u izbornom sistemu koji je Fides krojio za sebe jedina nada za opozicione stranke bila da ostave po strani nesporazume i podrže opozicionog kandidata koji, po anketama, ima najveću šansu za pobjedu.
Boris Varga takođe smatra da nas iskustvo iz Budimpešte uči da je moderne autokrate i populiste moguće pobijediti jedino ujedinjavanjem opozicije. „Raštimovana i podijeljena opozicija u Srbiji nema šanse da pobijedi režim", siguran je on.
Varga, međutim, smatra da je bitna razlika između Mađarske i Srbije i u „tranzicionoj kriminalizaciji" srpskog režima. Vlast će, kaže, na sve načine pokušati da ubjedljivo dobije izbore pa i po cijenu brutalnog namještanja rezultata ili čak i izazivanja regionalnih kriza i unutrašnjih sukoba.
Jedan skandal kao okidač
Prema opštoj ocjeni, izborna kampanja pred lokalne izbore u Mađarskoj bila je veoma prljava a Orbanova vlast nije prezala ni od najnižih udaraca prema opoziciji: od nipodaštavanja preko diskreditacije do objavljivanja audio i video-zapisa koji je trebalo da kompromituju opozicione političare.
Ipak, isplivao je i snimak Žolta Borkaija, gradonačelnika Đura iz redova Fidesa, sa jahte u blizini Dubrovnika, gdje je organizovao bahanalije sa djevojkama.
„Taj snimak je praktično opisao sve malverzacije, sve načine na koje fidesovska oligarhija dolazi do novca građana, trpa ga u svoj džep, uključujući i sredstva iz EU, zatim koje se šeme koriste da se na tenderima povećaju cijene da samo njihovi ljudi, njima bliski ljudi dobijaju poslove. To je bio šamar za građane, koji su shvatili šta se dešava. Izazvali su bijes ljudi", navodi Žužana Serenčeš.
Čaba Presburger kaže da su i građani Mađarske, slično kao i građani Srbije, prije toga bili oguglali na brojne korupcionaške afere pa su samo odmahivali rukom i govorili: Pa svi kradu.
„Ali ovo ih je sada pogodilo! Jer mogli su da vide svojim očima eksplicitne snimke kako svemoćni Fidesov kadar troši vjerovatno njihove ukradene pare na prostitutke na jednom luksuznom putovanju jahtom, a kune se u porodicu i konzervativne vrijednosti. Dakle, za dobar rezultat opozicije je zaslužna sama opozicija ali i skandal kao spoljni faktor", navodi Presburger.