"Luksuzni zatvor" u Berlinu

Veliki prozori obezbjeđuju dovoljno svjetla. Bijeli zidovi, svijetlozeleni pod i ružičasto-crvena fasada stvaraju ugodan ambijent. Na prvi pogled novi berlinski zatvor Heidering uopšte ne izgleda kao jedna kazneno-popravna ustanova. Samo dvostruka metalna ograda visoka i do šest metara jasno signalizira: ovo nije školski kamp već zatvor. Ova ustanova se u četvrtak (21.03.) svečano otvara i u berlinskim medijima je vrlo brzo označena kao "luksuzni zatvor". "Luksuz i zatvor isključuju jedno drugo", pokušava objasniti upravnica ove ustanove Anke Stein.

Ćelije u kojima kaznu izdržava po jedan zatvorenik u Heideringu se ovdje nazivaju "zatvorskom sobom". Zatvoreniku na raspolaganju stoji deset kvadratnih metara, što je više od minimalnog standarda od sedam kvadratnih metara. Tako je 2006. odlučio Njemački ustavni sud i također odredio da toaleti moraju biti odvojeni od spavaonice i da u njima mora biti odgovarajuća ventilacija - sve sa ciljem poštovanja ljudskog dostojanstva. "To ne znači da je sedam kvadrata pozitivan standard", objašnjava Frieder Dünkel, kriminolog na Univerzitetu Ernsta Moritza Arndta u Greifswaldu.

Bez jedinstvenog standarda

U Njemačkoj međutim ne postoji jedinstven zakon o standardima koji trebaju vladati u kazneno-popravnim ustanovama. Savezni ustavni sud je u svojoj presudi naveo da ako je neka ćelija manja od sedam kvadrata, onda vrijeđa ljudsko dostojanstvo. "Standard u našim zatvorima je zapravo 10 do 12 kvadrata za jednokrevetnu ćeliju." Novi berlinski zatvor koji se smatra luksuznim s ćelijama od 10 kvadrata je time u okvirima standarda. Oni, međutim, nigdje nisu definirani. Cijelu stvar dodatno komplicira činjenica da su u reformi federalnog uređenja Njemačke prije sedam godina nadležnosti za to područje dodijeljene isključivo pokrajinama tako da ne postoji jedinstveni zakon o izvršavanju kazne zatvora na saveznoj razini. Većina saveznih pokrajina se uglavnom drži starog zakona, ali neke pokrajine su uvele i vlastita pravila.

Rita Haverkamp, referentica za naučna pitanja međunarodnog i inostranog prava, na Institutu Max Planck kaže: "Potpuno je drugačije izdržavati kaznu u Berlinu ili Bavarskoj. U Berlinu imate recimo kartice za telefon, dok u Bavarskoj osuđenici smiju telefonirati samo u izuzetnim slučajevima i pod nadzorom," kaže Haverkamp i dodaje: "U Njemačkoj u toj oblasti nema standarda." Po naprednim zatvorskim standardima su poznate skandinavske zemlje. "Mi smo u Njemačkoj mnoge metode preuzeli iz sjevernoeuropskih zemalja, ali i iz Kanade", potvrđuje i kriminolog Dünkel. On se već godinama zalaže za uvođenje takozvanih "prelaznih domova" kao na primjer u Švedskoj, u kojima se zatvorenici pripremaju za život na slobodi. Za raspravu o prevelikoj količini "luksuza" u novom berlinskom zatvoru on nema razumijevanja: "Zatvor ne treba biti maksimalno nehuman, mračan ili neugodan. U njemu se ljudi moraju tretirati tako da dobiju motivaciju za život bez kazne."

Kontrola u prvom planu

Haverkamp ističe da se u Bavarskoj više koncentriše na kontrolu nego na resocijalizaciju zatvorenika, kao što je to predviđeno starim Zakonom o izvršenju zatvorske kazne. U nekim saveznim pokrajinama zaista postoje pokušaji da se relativira primarni cilj - resocijalizacija. To ističe kriminolog Frieder Dünkel. "Ali s druge strane sada u deset saveznih pokrajina postoji prijedlog u kojem je definisan isti cilj kao i u Zakonu o izvršenju kazne zakona. Većina njemačkih saveznih pokrajina dakle i dalje žele da resocijalizacija bude primarni cilj izvršenja zatvorske kazne", kaže on.

Standardi u novom, humanom berlinskom zatvoru su moderni, orijentirani prema međunarodnim standardima. To se naprimjer odnosi na osmišljavanje slobodnog vremena, pravo na školovanje i doškolovavanje, pravo na veze sa spoljnim svijetom i adekvatan smještaj. "Mora se naglasiti da se u Njemačkoj poštuju međunarodni standardi, čak se djelimično i premašuju", kaže Rita Haverkamp.

Autori: Wulf Wilde/Belma Fazlagić-Šestić

Odgovorna urednica: Marina Martinović