Lov na "bunga bunga cavaliera" Berlusconija

Silvio Berlusconi je, moglo bi se reći, stalni gost u talijanskim sudnicama i to već više od dvadeset godina. Bivši premijer očito je međutim imun na presude. Do sada je ovaj političar, poznat po svojim „bunga bunga tulumima“, uvijek vrlo uspješno uspio izbjeći boravke u zatvorima, uključujući i onaj, možda najpoznatiji – „proces Ruby“. Jednom riječju, medijski mogul Silvio Berlusconi u povijest Italije će svakako ući prvenstveno zbog skandala i priča vezanih za novac, zlouporabu moći i seks. Obzirom na najnovije suđenje, ovo je prilika da se podsjetimo, kako na ovaj najaktualniji, tako i na seriju prethodnih.

15. veljače 2011. godine jedan sud u Milanu podigao je optužnicu protiv Silvija Berlusconija u kojoj ga se tereti za zlouporabu položaja i seksualne odnose s jednom maloljetnicom. Pri tome je riječ bila o Marokanki, Karimi el-Marough, poznatijoj pod imenom „Ruby Rubacouri“ (u prijevodu – „ona koja krade srca“). Berlusconi je optužen kako je i nju, ali i druge žene, plaćao za seksualne usluge – djelomično u gotovini a djelomično i obećanjima kako će im pomoći u karijeri, često osobno, ponekad preko suradnika. Presuda je Berlusconiju donijela sedam godina zatvora i doživotnu zabranu ispunjavanja bilo kakvih javnih funkcija. Njegovi odvjetnici uložili su na tu presudu žalbu.

Prije presude je – prije presude

Tijekom „Mediaset procesa“ koji je još uvijek u tijeku, medijski mogul Berlusconi osuđen je u prvoj instanci suđenja na kaznu zatvora do četiri godine i to zbog utaje poreza u iznosu od više od 360 milijuna eura. Tri od ove četiri godine zatvora međutim „otpadaju“ zbog takozvane uredbe o amnestiji. Nju je 2006. godine uveo talijanski premijer Romano Prodi i njegova vlada kako bi rasteretili situaciju u prepunim talijanskim zatvorima. Presuda u drugoj instanci tog suđenja, potvrdila je međutim četverogodišnju kaznu zatvora i Berlusconija na pet godina isključila iz obnašanja svih javnih funkcija i položaja. Budući da je i na ovu presudu uložena žalba, trenutno je u tijeku „treći krug“, odnosno, treća instanca i to na talijanskom najvišem, Prizivnom sudu u Rimu.

Ako se pogleda popis Berlusconijevih dosadašnjih kazni, on je također prilično dug. Sud u Milanu ovog je milijardera početkom ožujka ove godine, u procesu „Unipol“, osudio na godinu dana zatvora. U tom procesu je Berlusconi zapravo optužen što je iskoristio snimku istražnog tijela koje je prisluškivalo razgovor njegovog političkog protivnika, političara Ljevice, Piera Fassina. On je u tom razgovoru savjetovao bivšem šefu osiguravajućeg društva Unipol, Giovanniju Consorteu, da preuzme jednu banku.

Obzirom da je to osiguravajuće društvo bilo blisko Fassinovoj stranci, Berlusconi je tu povjerljivu snimku proslijedio koncem 2005. godine svom bratu Paolu Berlusconiju i njegovom listu „Il Giornale“, gdje je to i objavljeno. Tužiteljstvo je Silvia Berlusconija optužilo i za odavanje povjerljivih podataka i za nezakonito podmetanje političkom protivniku. Međutim, može se samo pretpostaviti kako će Berlusconijevi odvjetnici i ovoga puta uložiti žalbu pa će sud i ovaj slučaj morati ponovno razjasniti.

Podmićivanje državnih službenika, utaje poreza, ilegalno financiranje stranke, seksualne radnje s maloljetnicama – lista je doista duga i preduga. Pa ipak, rastavljeni talijanski vlastodržac očito je uvijek do sada uspio spasiti vlastitu glavu od mača pravde. Pri tome mu je pomogao čitav niz raznih zakona o imunitetu, koje je naravno sam uveo tijekom razdoblja kada je bio premijer Italije. Trenutno javni tužitelj protiv njega istražuje još jedan, najnoviji slučaj. Ovog puta je riječ o korupciji i ilegalnom načinu financiranja njegove stranke.

Utjecaj procesa Silviju Berlusconiju na talijansku politiku

Ono što je također izuzetno zanimljivo i čudno je i činjenica da usprkos njegovom spornom životnom stilu, Berlusconi kod svojih birača još uvijek nije izgubio na omiljenosti i popularnosti. To djelomično može zahvaliti tome što je još uvijek u vlasništvu mnogih velikih medijskih kuća koje, ili uopće ne javljaju o njegovim aferama i problemima s pravosuđem, ili umanjuju njihov značaj.

„Berlusconijevi obožavatelji ne gledaju određene televizijske programe, a one koje gledaju – tamo dobivaju samo one informacije koje žele čuti i koje odgovaraju njihovom svjetonazoru. A na tim programima se optužbe protiv Berlusconija naravno tretiraju i označavaju kao lov na vještice, odnosno, na političku figuru Silvia Berlusconija“, kaže Stefan Köppl, politolog i njemački stručnjak za talijansku politiku. Drugim riječima, jedna od Berlusconijevih taktika je prikazivanje sebe samog kao žrtvu talijanskog pravosuđa.

Što se njegove slike u inozemstvu tiče – njega gotovo više niti jedan europski političar ne uzima zaozbiljno. Berlusconijeva ostavka u studenom 2011. godine u Italiji nije nikog posebno iznenadila i prema mišljenju mnogih Talijana, ali i političara, bila je ipak itekako potrebna. Zbog svog životnog stila on je izgubio povjerenje i uvjerljivost. Pa ipak, u međuvremenu gotovo više nitko ne vjeruje da će ikada zbog svojih prekršaja otići u zatvor. Osim toga, njega i u ovom slučaju štiti jedan zakon: osobe koje su starije od 70 godina ne moraju kaznu provesti u zatvoru već u kućnom pritvoru. Ne treba posebno istaknuti da i na ovom zakonu stoji naljepnica – made by Berlusconi.

Autorice: Sabrina Pabst / Željka Telišman

Odgovorna urednica: Marina Martinović