Lijep signal koji stiže iz Njemačke | Politika | DW | 25.11.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Komentar

Lijep signal koji stiže iz Njemačke

SPD, Zeleni i FDP dogovorili su prvu „semaforsku koaliciju“ na saveznom nivou za eru nakon Angele Merkel. Zajednički moto, „Hrabrost za više napretka“, zvuči veoma obećavajuće, smatra urednik u DW Marsel Firstenau.

Njemačkom će uskoro upravljati savez stranaka kakav nikada nije postojao na saveznom nivou, predvođen iznenađujućim izbornim pobjednikom – Socijaldemokratskom partijom Njemačke (SPD). Ta najstarija njemačka politička stranka, proizašla iz radničkog pokreta 19. vijeka, u svojoj dugoj istoriji više puta je pokazala hrabrost za promjene.

Poslednji put je to bilo početkom ovog milenijuma, kada je u projektu „Agenda 2010", SPD zajedno sa Zelenima modernizovala tržište rada, socijalnu i ekonomsku politiku. Ta radikalna promjena kursa omogućila je „bolesniku Evrope", kako su tada nazivali Njemačku, da se oporavi – barem ekonomski. Time je četvrta po veličini svjetska ekonomija ponovo stala na noge i reaktivirala svoju važnu ulogu pokretačke snage Evrope.

Svaka stranka ima svoj pečat u koalicionom sporazumu

Nema sumnje da je u ovoj radikalnoj promjeni kursa bilo i mnogo gubitnika. Relativno siromaštvo u Njemačkoj je zabrinjavajuće, nigdje ne postoji veći sektor tržišta rada sa niskim platama. Povećanjem minimalne satnice na dvanaest evra, crveno-zeleno-žuta „semafor-koalicija" sada to želi da promijeni. Olaf Šolc, budući kancelar i nasljednik Angele Merkel, na taj način ispunjava ključno predizborno obećanje SPD. To je dobro, jer će od toga profitirati oko deset miliona ljudi.

Marcel Fürstenau

Marcel Fürstenau

Ova zakašnjela mjera bila je i više nego sporna u koalicionim pregovorima, jer Liberali (FDP), snažno orijentisani na tržišnu ekonomiju, ne žele nikakve državne intervencije u autonomiju kolektivnog pregovaranja. Zauzvrat, FDP je uspio da pobijedi sa svojim zahtjevom da se ne dira takozvana „dužnička kočnica", ukorijenjena u Osnovnom zakonu (njemački ustav, prim.red). A rukopis Zelenih se prepoznaje kada je u pitanju – klima. Na primjer, odustajanje od uglja kao energenta trebalo bi da se desi već 2030, a ne 2038. godine. 

Dobra ideja: Krizni štab za borbu protiv korone

Tri stranke pokazale su visok stepen sposobnosti za kompromise. U sprovođenju njihovog ambicioznog programa za Njemačku, Evropu i svijet, biće im potrebni mnogi saveznici – van kabineta i van parlamenta. I moraju brzo to da pretoče u djela. Dobar početak je najava da će se formirati krizni i stručni štab za obuzdavanje pandemije korone.

Dijelovi sporazuma o spoljnoj, bezbjednosnoj, odbrambenoj i razvojnoj politici čitaju se kao spisak dobrih namjera. Da Evropska unija mora da djeluje više međunarodno i da izgleda ujedinjenije – to je bio cilj i tokom 16 godina pod Angelom Merkel. Bregzit pokazuje koliko je to teško, gotovo nemoguće. Pritom centrifugalne sile imaju tendenciju jačanja – ako se kao mjerilo uzmu nedostaci u vladavini prava, posebno u Poljskoj i Mađarskoj.

Olaf Šolc garantuje kontinuitet u Evropi

Na tom teškom terenu, budućoj njemačkoj vladi biće potrebna velika osjetljivost, ali i prodornost. To važi i za odnos prema šest država u regionu Zapadnog Balkana koje žele da postanu članice evropske porodice. Dobro zvuči da Njemačka, prema koalicionom sporazumu svoju tradicionalno veliku odgovornost u EU želi da ostvari „služeći s razumijevanjem" (servant leadrship). Sa Olafom Šolcom, koji je bio vicekancelar pod Angelom Merkel, kontinuitet je zagarantovan.

Isto važi i za odnos sa Sjevernoatlantskom odbrambenom alijansom (NATO), a time automatski i sa SAD. Jačati političku komponentu u budućnosti itekako ima smisla, već i zbog vojne katastrofe u Avganistanu. U to se savršeno uklapa namjera da se teži ka restriktivnoj politici naoružanja.

U tradiciji Vilija Branta

I sa tako različitim zemljama kao što su Kina, Rusija i Turska, „semaforska koalicija" želi da uradi ono što je neizbježno posle mnogo godina rastućih tenzija: da insistira na poštovanju ljudskih prava i da, uprkos odnosima koji su u krizi, ostane u dijalogu. Čini se da su tri stranke SPD, Zeleni i FDP, pronašle dobru osnovu za sve te izazove – na nacionalnom i međunarodnom planu.

Nije slučajno što moto „Hrabrost za više napretka" koji se nalazi u koalicionom sporazumu podsjeća na slogan SPD iz vremena prvog socijaldemokratskog kancelara Vilija Branta. „Hrabost za više demokratije" – to je bilo obećanje u koaliciji sa FDP 1969. kojim je Njemačka, korak po korak, skidala društveno-politički prašinu u zemlji, a što je, na međunarodnoj sceni, vodilo ka politici popuštanja s komunističkim dijelom svijeta.

Sa demokratskim stavom i duhom optimizma

Činjenica da „semaforska koalicija" sebe opisuje kao „savez za slobodu, pravednost i održivost" prije svega opisuje suštinu njenih članica: FDP se zalaže za slobodu, SPD za pravednost, a Zeleni za održivost.

Ko bi mogao da ima išta protiv ovog milozvučnog trozvuka? Samo oni koji se oslanjaju na nacionalizam, izolaciju i autoritarnu politiku – unutar i van Njemačke. Nažalost, ima ih mnogo. Suočiti se s njima samouvjereno, s demokratskim stavom i duhom optimizma – to je lijep signal koji stiže iz Njemačke.

 Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu