Libyen Porträt

Zbog visokih prihoda od prodaje nafte, te malog broja stanovnika, Libija je jedna od najbogatijih država u Africi. Zemlja ima jedan od najvećih bruto-društvenih proizvoda po stanovniku na afričkom kontinentu, statistički gledano svakom od 6,4 miliona stanovnika na raspolaganju stoji 11.000 američkih dolara. Međutim, realnost je savim drugačija. U Libiji je razlika između siromašnih i bogatih velika.

Kao i susjedne zemlje Egipat i Tunis, i Libija ima mlado stanovništvo: tri četvrtine građana je mlađe od 30 godina. Ali bez obzira na velike prihode od prodaje nafte i zemnog gasa, ovoj sjevernoafričkoj zemlji u posljednih nekoliko godina nije pošlo za rukom da otvori dovoljan broj novih radnih mjesta. Broj nezaposlenih, uglavnom mlađih osoba, nezavnično iznosi između 20 i 25 posto.

Gaddafi i samo Gaddafi

U Libiji se vlast dijeli na revolucionarnu i državnu. Revolucionarna vlast sastoji se od Vođe revolucije (pukovnika Gaddafija), revolucionarnih odbora, te ostalih članova dvanaestočlanog Revolucionarnog zapovjednog vijeća. Revolucionarno vodstvo nije moguće smijeniti niti izabrati na izborima - članovi revolucionarne vlasti su to postali zbog svog sudjelovanja u revoluciji.

U Libiji su političke stranke zabranjene od 1972. godine. Nevladine organizacije mogu postojati, ali svojim djelovanjem moraju podupirati revolucionarne ciljeve. Vlast kontrolira praktički sve medije u državi, te je cenzura uobičajena u svrhu zaštite ciljeva revolucije. Libija je zvanično narodna republika u kojoj narod određuje politiku. De facto je to međutim diktatura u kojoj se ozbiljno krše ljudska prava i sloboda mišljenja.

Libija – važan partner EU

Uz Alžir je Libija najvažniji isporučilac nafte i zemnog gasa u Evropu. Za Njemačku je ova zemlja treći po važnost isporučilac "crnog zlata". Za Evropu je Libija međutim veoma važna i iz još jednog drugog razloga: trenutno je to najvažnija oskočna daska za afričke izbjeglice koje svoje bolje sutra traže u Evropi.

Procjenjuje se da u Libiji trenutno živi milion i 500.000 ilegalnih useljenika iz afričkih zemalja od kojih nekoliko hiljada godišnje rizikuje život kako bi prešli Sredozemlje i u EU pronašli posao. Unija je zbog toga s Libijom postigla sporazum: Brisel na račun zvaničnog Tripolija godišnje prebacuje 50 miliona eura namijenjenih za zbrinjavanje izbjeglica i veće kontrole granica, a Tripoli spriječava izbjeglicama da krenu put Evrope.

Autor: Reinhard Baumgarten/Mehmed Smajić

Odg. ur.: Z. Arbutina