Lekcije iz Mumbaja nisu naučene | Komentar | DW | 26.11.2009
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Lekcije iz Mumbaja nisu naučene

Prije tačno godinu dana teroristi pakistanske organizacije Laškar-e-Taiba izveli su masakr u indijskoj metropoli Mumbaj. Mediji Indije i Pakistana još nisu izvukli pouke nakon ovih napada, komentariše Graham Lucas.

U danima napada mediji su izvještavali na senzacionalistički način

U danima napada mediji su izvještavali na senzacionalistički način

U Indiji djeluje preko 500 privatnih televizijskih stanica. Njihova zavisnost od reklama je velika, kvalifikovanih novinara je malo. Konfrontirani s napadom na njihovu zemlju, ti mediji nisu uspjeli da javnosti prenesu sliku događaja koja bi se zasnivala na činjenicama i tvrdnjama stručnjaka. Većina televizija je satima emitovala slike uživo, slike ranjenih i ubijenih ljudi. Na televiziji su tako bez zadrške objavljivani i strateški planovi policije i vojske. Novinari su djelovali na osnovu naloga svojih svojih šefova koji je glasio: Uključi kameru, moramo postići dobre kvote.

Citirani nepotvrđeni izvori, prenošene glasine

U napadima na luksuzne hotele u Mumbaju poginulo je najmanje 166 ljudi

U napadima na luksuzne hotele u Mumbaju poginulo je najmanje 166 ljudi

U stranu su gurnuta sva etička pravila novinarstva. Na kraju krajeva, ionako su svi mediji odmah znali ko je krivac: Pakistan. Mediji su prvo prenosili da su napadi planirani na tlu Pakistana, ali su ubrzo počele da kruže glasine da iza cijele drame stoje vlada u Islamabadu i pakistanska tajna služba. Neki indijski novinari su to prenosili već tokom samih napada. Da bi se to potvrdilo citirani su nepotvrđeni izvori, prenošene glasine.

Mediji su čak objavljivali planove o predstojećim akcijama policije i snaga sigurnosti

Mediji su čak objavljivali planove o predstojećim akcijama policije i snaga sigurnosti

Takvo izvještavanje je kreiralo ogroman pritisak javnosti na indijsku vladu. U roku od nekoliko sati raspoloženje je bilo takvo da su Indija i Pakistan bili na ivici rata.

S druge strane, mediji u Pakistanu su takođe reagovali histerično. Oni su opovrgavali da napadi imaju bilo kakvu vezu s Pakistanom i brzo su pronašli vlastitog krivca: indijsku tajnu službu, koja je, navodno, sve inscenirala kako bi Indija dobila povod za rat. Kao i u Indiji, javnost je bila željna senzacionalističkog izvještavanja. Nije otvorena diskusija ni o pakistanskoj tajnoj službi, niti o organizaciji Laškar-e-Taiba. Malobrojni novinari koji su pokušavali da izvještavaju na osnovu činjenica, bili su ignorisani.

Ni godinu dana kasnije mediji s obje strane granice nisu uspjeli da događajima pristupe sa stručne strane. Izrečeno je samo obećanje da će ubuduće u sličnim situacijama mediji konsultovati vladu kako bi se usaglasili o načinu izvještavanja.

Medijska kultura međusobnog optuživanja

Snimak sigurnosnih kamera: Jedini preživjeli terorista, Ajmal Amir Kasab.

Snimak sigurnosnih kamera: Jedini preživjeli terorista, Ajmal Amir Kasab.

Proces protiv jedinog preživjelog atentatora, koji je u toku, ne daje za pravo onima koji bi tvrdili da su indijski mediji odustali od senzacionalističkog izvještavanja. Naprotiv. I u susjednom Pakistanu je na djelu širenje nacionalističkog huškanja protiv susjeda.

Pri tome, mirovni proces koji je prekinut između Indije i Pakistana nakon napada u Mumbaju, ima mnogo toga zajedničkog sa javnim mnijenjem u obje zemlje. Samo se učvrstila medijska kultura koja se zasniva na međusobnom optuživanju. U brojnim emisijama se sa bivšim agentima tajne službe i navodnim vojnim ekspertima i dalje vode diskusije o opasnosti koja dolazi s one strane granice.

I dalje se svi rukovode zakonom senzacionalističkog novinarstva. Kvote su i dalje prioritet. Rijetki su oni koji shvataju da cilj medijske industrije u Indiji i Pakistanu mora biti pridržavanje novinarskih standarda i poboljšanje obrazovanja novinara.

Autor: Graham Lucas/Azer Slanjankić

Odg. urednica: Marina Martinović

Preporuka redakcije