„Lešinarenje“ i „kontramiting“: Vučić se malo uplašio?

Niko nema iluzija da će vlasti ispuniti zahtjeve postavljene na masovnom protestu u ponedjeljak 8. maja, nakon što su prošle sedmice dva krvava pohoda ostavila Srbiju u šoku.

Osim ostavke ministra obrazovanja Branka Ružića, koja se ionako desila, u proglasu su tražene smjene na vrhu Ministarstva policije i BIA, u tijelu za nadzor elektronskih medija, zabrana rijalitija i oduzimanje licence televizijama Pink i Happy.

Doduše, neki kao predostrožnost vlasti tumače prekid emitovanja „Zadruge“ na Pinku, rijaliti-sapunice koja je označena kao oaza nasilja i prostakluka. No, jedno je pauza u emitovanju, a zabrana nešto drugo.

Zato bi, kako za DW potvrđuju izvori u opoziciji, u petak 12. maja protestna kolona trebalo da prošeta od Skupštine do mosta „Gazela“, koji će i blokirati na neko vrijeme.

Nakon toga će se pred šarenu grupu opozicionih partija – od zelenih, do desničarskih – postaviti pitanje: šta dalje? Kako se čuje u tim krugovima, neki su za obuhvatnu blokadu beogradskih ulica, drugi za dostojanstven protest koji bi primorao vlast na pogrešne poteze.

Izgleda da će odgovor dati masovnost idućeg skupa, kada će se vidjeti da li su ljudi u ponedjeljak došli zbog tuge, gnjeva i solidarnosti, ili su osim toga spremni da slijede opozicionu taktiku protesta.

Neophodni protesti, uprošćeni zahtjevi?

Protesti su potrebni, smatra politički filozof Filip Balunović, jer dva masovna ubistva „nisu incident“. „Oni su nuspojava naših društvenih i političkih problema i treba ih podići na najviši društveni i politički nivo“, kaže Balunović za DW. 

„Decenijama unazad imamo nasilje u javnom prostoru, vršnjačko nasilje, ubistva. Nikad nismo imali da dijete ubija drugu djecu. Ali, čak i da ne uvezujemo taj slučaj s našim društvenim patologijama, on je dovoljno snažan da širom otvori vrata svih naših problema. Imamo razloga da tragamo za mozaikom uzroka“, dodaje on.

Kako smatra Balunović, opozicija je dobro odigrala što je proteste označila „protestima protiv nasilja“. Sami zahtjevi, kaže, pokušaj su da se nađu „instant-odgovori na kompleksna i škakljiva pitanja“. „Razumijem da moraju da izađu s nekakvim zahtjevima, pa su stavili na listu ono što je moglo da bude na listi i prije tragedija."

Blaži među analitičarima naklonjenim vlastima su zamjerili slično. Sociolog Vladimir Vuletić ima, kako kaže, razumijevanja što opozicioni političari koriste priliku, ali nema što se kompleksne pojave svode na proste zahtjeve.

„Izgleda kao u Nušićevoj ’Ožalošćenoj porodici’ – ljudi su se kao okupili da žale za pokojnikom, ali u stvari gledaju da izvuku nekakvu ćar i korist. Ali opet, to je na neki način posao političara“, rekao je Vuletić na televiziji B92, na šta je voditelj dodao: „Pa makar i politički lešinarili.“

Vlast tuče iz svih oružja

Izgleda da je „političko lešinarenje“ propisana ili makar omiljena sintagma medija bliskih vlastima. Istu etiketu je na naslovnici objavio bulevarski list Informer, dok je Alo naslovio: „Malo im je krvi, traže još“.

Na tom fonu su i izjave vladajućih političara, koje prvi intonira predsjednik Srbije i SNS Aleksandar Vučić. On se u nedjelju dana čak šest puta „obratio“ građanima, najavljujući za 26. maj skup svojih pristalica u Beogradu, „najveći ikada“.

„Šta ćete, da nama zabranite da nikada nemamo skup“, upitao je Vučić, tvrdeći da nije u pitanju „kontramiting" i da bi opozicija ukinula pravo na drukčije mišljenje. „Jedino pravo koje žele da postoji je pravo da nam otkidaju glave, da nas jure dok plivamo po Savi i Dunavu, dok nam siluju majke i ništa od toga ne kriju." 

Kako ocjenjuju neki politički komentatori, Vučić je i dva tragična masakra pretvorio u priču o sebi, a kao najveći problem zemlje opet označio – opoziciju.

„Iskreno, bio sam iznenađen Vučićevim potezima, ali ne u moralnom smislu, već u političkom“, kaže o tome Balunović. „Počeo je politički da griješi u odnosu na svoje birače.“

„I Vučićevi birači su u stanju šoka, treba im da dišu. On je prije nego što su ljudi došli sebi počeo da udara politički. To je suludo, a uvjeren sam da jedan broj njegovih birača i saradnika misli da je neprimjereno. Reklo bi se da mu se malo uvukao strah. Ovo je vjerovatno najveći izazov otkako je došao na vlast“, smatra Balunović.

A šta na izborima?

Premda vlast pominje i mogućnost ostavke kompletne vlade i novih izbora, poznavaoci prilika ne vjeruju da Naprednjacima odgovara izlazak na birališta dok su ljudi pod utiskom tragedija.

Narednog proljeća ionako su na redu lokalni izbori, pa je izgledno da bi s njima mogli da se održe i parlamentarni, a možda i predsjednički, ukoliko Vučić odluči da sa Andrićevog vijenca pređe u Nemanjinu 11.

No, pitanje je koliko rascepkana opozicija može tu da dobije, posebno jer se sve otvorenije priča o vraćanju cenzusa na pet odsto. Prije svega je pitanje da li SNS uopšte može da izgubi izbore koje sama organizuje.

Filip Balunović kaže da krize mogu da donesu rast opozicionim akterima, ali da oni, pojedinačno slabi, eventualno mogu da pobjede u šarenoj velikoj koaliciji.

No, kako dodaje, sve ukazuje na to da vlast jednog dana ne može otići mirno, jer je te mostove davno porušila. „Ne radi se tu o Vučićevom sklopu ličnosti, već je interesna mreža koju je uspostavio toliko razgranata i duboka da znači veliku turbulenciju za mnoge koji od ove vlasti profitiraju."

„Ne kažem da će ovde biti revolucije, ali uvijek su kod mogućih promjena jaki kontrarevolucionarni impulsi. Mnogi će zapeti rukama i nogama da se održe“, zaključuje Balunović.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu