1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Lagani raspad Libije

Marco Mueller / Zorica Ilić14. novembar 2014

Tri godine nakon svrgavanja dugogodišnjeg vođe Libije Muamera al-Gadafija zemlja je podijeljena zbog borbi za vlast različitih grupa. Sigurnosno stanje je katastrofalno. Zemlja klizi u građanski rat.

https://p.dw.com/p/1Dn5m
Borbe u BengazijuFoto: Abdullah Doma/AFP/Getty Images

Bombaški napadi u Tripoliju, eksplozije u istočnolibijskom gradu Tobuku, smrtonosne borbe međusobno suprotstavljenih milicija u Bengaziju - skoro ni jedan dan ne prođe bez ovakvih groznih vijesti iz Libije. U četvrtak (13.11.) su eksplodirale dvije bombe u glavnom gradu. U srijedu (12.11.) je u brojnim napadima na istoku poginulo pet vojnika. Posljednji događaji pokazuju da odgovornima sve manje polazi za rukom da sigurnosno stanje u zemlji stave pod kontrolu.

Explosion einer Autobombe nebst der ägyptischen Botschaft in Tripolis
Eksplozija autobombe pored egipatske ambasade u TripolijuFoto: M. Turkia/AFP/Getty Images

Dvije vlade, dva parlamenta

Ovakvo stanje ne čudi s obzirom na to da u Libiji dva parlamenta i dvije vlade žele biti na vlasti. Jednim dominiraju islamisti, drugim njihovi protivnici. Obje strane se bore za utjecaj, novac i resurse i oslanjaju se na brojne paravojne formacije u zemlji. Ove naoružane grupe su se zajednički borile protiv dugogodišnjeg libijskog vođe Muamera al-Gadafija. No od njegovog svrgavanja ove grupe pokušavaju ostvariti vlastite interese - sa poražavajućim posljedicama. "U Libiji vlada jedna vrsta građanskog rata koji se odlikuje atentatima, bombaškim napadima i otmicama i koji onemogućava normalan život", kaže Guenter Meyer, profesor ekonomske geografije i rukovoditelj Centra za istraživanje arapskog svijeta na Univerzitetu u Mainzu.

Loša sigurnosna situacija se može objasniti i time da su političke institucije u Libiji veoma oslabljene ili uopće ne postoje. Za to se već bio pobrinuo i Gadafi. Samoprozvani vođa revolucije želio je uništiti u korijenu svaku moguću konkurenciju. Tako je on primjerice zapostavio vojsku i regularne sigurnosne snage u korist njemu odane predsjedničke garde. Nakon Gadafijeve smrti plan je bio da paravojne formacije budu integrirane u nove sigurnosne snage koje su trebale biti formirane. No to nije uspjelo - naprotiv: Paravojne formacije su doduše dobile svoj novac od države, ali se više bore za interese svojih plemena ili svog grada nego za interese policije ili vojske.

Libyen Stadtansicht von Tripolis
TripoliFoto: picture-alliance/dpa

Tobruk protiv Tripolija

Neki promatrači računaju već sa raspadom zemlje čije jedinstvo ionako nije dugo trajalo. Tek 1963. godine su, do tada u velikoj mjeri autonomni dijelovi zemlje, Tripolitanija, Cyrenaika i Fasan formirani u centralnu državu. To jedinstvo je danas jako ugroženo. Jer islamisti nisu priznali vlastiti poraz na izborima i u avgustu su zahvaljujući pomoći paravojnih formacija iz Misrate zauzeli glavni grad Tripoli. Osim toga postigli su to da parlament, koji je izabran u junu, odlukom Vrhovnog suda bude proglašen nelegalnim. Umjesto toga su islamisti formirali vlastiti parlament.

"Sveukupno je to također rat koji vode druge sile unutar arapskog svijeta", objašnjava ekspert za Bliski istok Meyer. "Islamski tabor podržava Katar i Turska, dok zvanično priznata vlada dobija pomoć od Egipta i Ujedinjenih arapskih emirata." Zvanično izabrani parlament zbog toga više ne zasjeda u Tripoliju, već u gradu Tobruku u blizini egipatske granice. Ipak i na istoku zemlje postoje napetosti između islamista i njihovih protivnika. Umirovljeni general Khalif Haftar, koji se koncem 80-tih razišao s Gadafijem, bori se u gradu Bengaziju u njegovoj tzv. Libijskoj nacionalnoj armiji protiv islamističkih paravojnih formacija i njihovog utjecaja u zemlji.

Čežnja za stabilnošću

Činjenica je da Libija već dugo važi za područje koje je zaleđe džihadista. U istočnolibijskom gradu Derni, koji je bio glavno uporište islamista još za vrijeme Gadafija, se "Vijeće mladih islama" zaklelo na vjernost terorističkoj miliciji "Islamska država". Oni već kontroliraju velike dijelove Iraka i sjevera Sirije. I u Derni državne institucija skoro da više nemaju utjecaja. S obzirom na te odnose "potpuno je nesporno" da je država u Libiji doživjela poraz, kaže Mayer. On kaže da ne postoje državni autoriteti koji kontroliraju zemlju i da se situacija u posljednje tri godine dramatično pogoršala. Brojni Libijci, kaže Meyer, čeznu za stabilnim odnosima koji su vladali za vrijeme Gadafija iako je on bio autoritarni vođa.