Kuda ide Kipar? | Politika | DW | 27.10.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Kuda ide Kipar?

Novi predsjednik Sjevernog Kipra, Ersin Tatar, želi još bliže veze sa Turskom i rješenje: dvije države. Postoje li još uvijek šanse za ponovno ujedinjenje? DW je o tome razgovarao sa stručnjakom za Kipar Tomasom Dicom.

DW: Na predsjedničkim izborima u međunarodno nepriznatoj „Turskoj republici sjeverni Kipar" 18. oktobra, Ersin Tatar je izabran za novog šefa države. On se smatra pobornikom modela dvije države na Kipru. Da li to znači da je podjela ostrva sada zapečaćena?

Tomas Dic: Na Kipru nikad ne treba reći nikad, ali takođe ne treba gajiti ni prevelike nade. Tamo postoji mješavina veoma različitih interesa. Na kraju, to i Tatar mora uzeti u obzir. A zapravo, nije presudno to šta hoće on, već šta hoće Turska. Pored toga, čak i među njegovim pristalicama mišljenja o rješenju kiparskog pitanja nisu ujednačena. Prerano je reći da je ponovno ujedinjenje stavljeno ad akta.

- pročitajte i: Kipar - 60 godina državnosti, a nikom nije do slavlja

Mustafa Akindžii, koji je bio predsjednik Sjevernog Kipra od 2015, veliki je pristalica ponovnog ujedinjenja ostrva. Ali, čak ni njegovi napori nisu urodili plodom. Zbog čega?

To je uglavnom bilo zbog uticaja Turske, koja trenutno nije zainteresovana za rješenje. Sada se situacija fundamentalno razlikuje u odnosu na prije 15-20 godina. U to vrijeme, Erdogan se zalagao za rješenje kiparskog sukoba iz unutrašnjepolitičkih razloga – radilo se o smanjenju uticaja vojske. Zbog toga je takođe pokušavao da nađe rješenje za kurdsko pitanje.

Odgovarajućom kadrovskom politikom i izmjenom zakona, Erdogan u međuvremenu ima vojsku na svojoj strani. Zbog toga ga sada malo zanima rješavanje oba spora. Tu su i rezerve gasa pred obalom Kipra, kao dodatni geo-ekonomski interes Turske. Dakle, za Tursku je rješenje kiparskog problema trenutno neprivlačno, kako iz unutrašnjepolitičkih, tako i iz geostrateških i geoekonomskih razloga.

Šta bi moglo da pokrene Tursku da dâ zeleno svjetlo za početak pregovora o ponovnom ujedinjenju?

Ne radi se o spremnosti Turske. Problem je u tome kako se vode pregovori. Uvijek je bilo pregovora. Na kraju nisu uspjeli zbog pitanja suvereniteta, odnosno pitanja kakav status bi trebalo da imaju dva dijela Kipra – savezne države u jedinstvenoj republici ili dvije nezavisne države? Budući da Tatar zagovara rješenje dve države, mogu da zamislim da bi Turska veoma voljela kada bi se pregovori sada nastavili.

Kakav je stav kiparskih Grka?

Tomas Dic

Tomas Dic

Razočaran sam predsjednikom Nikosom Anastasijadisom. Mislim da u pregovorima nije otišao dovoljno daleko. On ima problem što je njegova stranka DISI podijeljena po pitanju Kipra. On je, protiv volje većine članova stranke, 2004. godine podržao plan za Kipar tadašnjeg generalnog sekretara UN Kofija Anana.

Pored toga, na Kipru postoje grupe – a to se odnosi na obje strane – koje imaju interes da se sukob nastavi, bilo da je to iz nacionalističke ideologije, straha od gubitka sopstvenog uticaja ili straha od ekonomskih gubitaka, na primjer u turizmu. S obzirom na to da političari žele da budu ponovo izabrani, takvi interesi ograničavaju njihove mogućnosti. Mislim, da je Anastasijadis imao slobodne ruke, pronašao bi rješenje sa Akindžijem.

Kipar je podijeljen 46 godina. Koliko je uopšte interesovanje za ponovno ujedinjenje u društvima oba dijela ostrva?

Velika je frustracija u organizovanom civilnom društvu, nevladinim organizacijama i mnogim bi-komunalnim grupama. Ipak, te grupe nastavljaju zajednički rad na ponovnom ujedinjenju na veoma različitim nivoima. Međutim, duh tog pokreta nije bilo moguće prenijeti na društvo u cjelini. S jedne strane, to je zbog činjenice da su odrasle generacije koje znaju samo za podijeljeni Kipar i kojima nije naročito stalo do ponovnog ujedinjenja. Zbog toga su oni koji ga zagovaraju manjina.

Ali, želio bih da dodam još jednu stvar: Akindži je tijesno izgubio, Tatar nije dobio ni 52 odsto glasova. Presudno je bilo nekoliko hiljada glasova. To znači da postoji civilno društvo koje želi ponovno ujedinjenje, ali ne uspijeva da mobiliše većinu.

Od invazije turske vojske 1974. i podjele Kipra, UN pokušava da ga ponovo ujedini. Bilo je mnoštvo inicijativa, razgovora, pa čak i referenduma 2004. Koliko dugo će se UN truditi da riješi ono što se čini trajno zamrznutim sukobom?

Mislim da je malo vjerovatno da će se UN povući, ni kao posrednik u pregovorima, niti kao Plavi šljemovi, koji su na ostrvu od 1964. Ta misija UN košta mnogo novca i u Savjetu bezbjednosti postoji veliko nezadovoljstvo što još uvijek nije pronađeno rješenje. Zbog toga stalno ima prijedloga za povlačenje plavih šljemova. To je povezano s nadom da će tako obe strane na Kipru biti primorane da pronađu rješenje. Pritom postoji opasnost da bi moglo doći do žestokih sukoba u tampon zoni.

- pročitajte i: "Kipar je za Ankaru sigurnosno pitanje"

Mislim da neće prestati napori generalnog sekretara UN da se pronađe rješenje. Takođe se ne nazire nijedan drugi akter koji bi mogao da preuzme ovu funkciju – Evropska unija otpada, jer je Kipar njena članica. Iako je frustracija u UN velika, mislim da će nakon nekog vremena ponovo krenuti da pokušavaju da traže rješenje sukoba. Uostalom, to i jeste posao Ujedinjenih nacija.

Tomas Dic je profesor političkih nauka i međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Tibingenu. Prije toga, radio je u Institutu za istraživanje mira u Kopenhagenu COPRI i bio profesor na Univerzitetu u Birmingemu. Njegova glavna područja rada su EU kao akter svjetske politike, odnosi sa Turskom i kiparski sukob.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka redakcije