Kuda ide Iran?

To je bez sumnje najvažnije pitanje za društvo, koje nakon tri decenije ugnjetavanja priželjkuje ali sigurno i zaslužuje bolju budućnost. To je i važno pitanje za region, koji karakterišu nasilje, rat i gotovo neizlječivi konflikti. To pitanje važno je i za međunarodnu zajednicu, koja je sita provokativnog i nepopustljivog stava Irana u konfliktu oko spornog atomskog programa.

Kuda ide Iran? Dobro pitanje, na koje se kao i na sva druga dobra pitanja, ne nudi dobar odgovor. Borba za vlast i paralelni protesti na ulicama Teherana nastavljaju se nakon spornih predsjedničkih izbora u junu. Borba je sve oštrija, protesti radikalniji a sukobi brutalniji. Gdje je kraj brutalnosti i kojem cilju vode protesti?

Demonstracije na Dan ustanka protiv nepravde

Vjerski praznik pod nazivom Ašura mnogi nezadovoljni ljudi su iskoristili za nove demonstracije protiv vladajućeg režima. Ali brutalni postupci iranske vlade i njenog aparata protiv demonstranata na Ašuru su velika pogreška i imaće nesagledive posljedice, tim prije što je ovaj vjerski praznik za šiite veoma važan dan. Tog dana šiiti obilježavaju smrt imama Huseina, koji se hrabro borio za pravdu i koji je zbog toga ubijen. Dakle Ašura je Dan ustanka protiv nepravde i despotizma. Meci i dim na ulicama u Teheranu, Isfahanu, Nadžafabadu, Täbrizu, Širazu. Krv, povrijeđeni, dalja hapšenja. Nakon tri mjeseca ponovo mrtvi ljudi na ulicama. Koliko, tačno se još ne zna. Zna se samo da je ubijen nećak vođe opozicije Mira Huseina Musavija.

Rast nasilja - jedini odgovor

Rast nasilja je očito jedini odgovor iranskih moćnika na opravdano nezadovoljstvo u narodu. Ali takav odgovor nije djelotvoran. Diktatori imaju slabo pamćenje. Ili nisu naučili nijednu lekciju iz istorije ili su vrlo brzo zaboravili, sve što su naučili. Situacija prije 6 mjeseci bila je potpuno jasna. Radilo se o predsjedničkim izborima, izbornoj prevari i reizboru Mahmuda Ahmadinedžada na funkciju predsjednika. Pogrešan recept, koji je vlada primjenila prema demonstrantima doveo je do krize legitimiteta, do radikalizacije protesta i do bezizlazne i nesagledive situacije u Iranu.

Borba između društva i države, naroda i vlasti se nastavlja. Nezadovoljnim narodom se ne može trajno upravljati. U cilju otklanjanja problema nije potrebno više nasilja, već više razuma. A razum očito nedostaje taboru ultrakonzervativnih snaga okupljenih oko vjerskog vođe Hamaneija.

Autor: Jamsheed Faroghi/Jasmina Rose

Odg. urednik: Svetozar Savić