Kriza uzdrmala temelje crkve u Njemačkoj
13. mart 2010Papa je tokom susreta s nadbiskupom Zollitschom očito stavio do znanja da vjeruje kako biskupi u njegovoj domovini mogu da izliječe rane prošlosti, i izađu na kraj s ovim skandalom, navodi se u komentru lista "Die Welt" i dodaje:
"Njemačkoj Biskupskoj konferenciji sigurno na ruku ide što je još 2002. godine, kada je javnost potresao skandal sličan današnjem, usvojila pravila o tome kako da se spriječi da se stvari gurnu pod tepih. Time su dali primjer crkvenim velikodostojnicima u drugim zemljama.
Sada njemački biskupi moraju pokazati da misle ozbiljno i ukloniti sve nejasnoće oko toga da vjeruju kako je moguće postojanje paralelnih sudskih sistema - crkvenih i državnih. Crkveno pravo tumači seksualno zlostavljanje djece kao posebno težak delikt. U crkvi se očito još nije uvriježilo shvatanje da je pravno sagledavanje ovih slučajeva pred državnim sudom potpuno odvojen proces od onog kojeg sprovodi religijska zajednica. U suprotnom, debata o zlostavljanju maloljetnika ne bi ni dobila političku dimenziju.
Biskup Zollitsch je obećao kako će crkva sama protiv sebe pokrenuti krivičnu prijavu ukoliko bude zakazala u rasvjetljavanju slučajeva, te o svemu obavijestiti i državno tužilaštvo. Time bi prekinula prebacivanja da za sebe traži zaseban pravni prostor", stoji u komentaru lista "Die Welt".
Kriza bi mogla imati i ozbiljne posljedice po crkvu
"Sueddeutsche Zeitung" ide korak dalje i smatra da je ovo kriza koja bi mogla uzdrmati i temelje crkve.
"Ova kriza se razvila u krizu povjerenja prema crkvi. Ona će biti vidljiva i po daljem povećanju broja onih koji napuštaju ovu vjersku zajednicu. Crkva je samu sebe dovela u tu situaciju. Biskup Zollitsch je dugo šutio, iako je trebao dići glas mnogo ranije.
Jezuitski sveštenik Klaus Meters, koji je i pokrenuo cijelu lavinu iznošenjem u javnost prvih slučajeva o seksualnom zlostavljanju djece, u crkvi se interno posmatra kao nagao i plah čovjek.
Iz redova biskupa ne prestaju upozorenja kako i drugdje ima sličnih slučajeva i kako novinari prenapuhavaju stvar. Naravno, i drugdje ima takvih slučajeva. Tačno je i da je crkva još 2002. godine donijela niz pravnih smjernica kojima je trebalo stati u kraj zlostavljanju i šutnji o tome - doduše, i tada tek nakon pritiska javnosti.
Međutim, kada crkveni velikodostojnici govore o ovom skandalu na takav način, onda se stvara utisak kako žele da zaštite vlastitu instituciju i to baš u onom slučaju gdje je na najgori mogući način izdala svoju zadaću.
Crkva nije upala u krizu povjerenja jer je zajednica seksualnih izopačenika. Ona je u krizi zato što još uvijek sažaljeva samu sebe, umjesto da pomogne žrtvama. Naprimjer uspostavom fonda za obeštećenje.
Crkva nije u krizi zato što ne želi da prizna da su njeni redovi privlačni osobama sa problemom seksualnog identiteta, nego zato što je pod okriljem crkve dosada bilo moguće osjetiti toplinu i bliskost koja postaje sve rjeđa u današnjem društvu. Sada bi mogla da prokocka upravo to dragocjeno dobro koje drugi nemaju. I zbog toga bi Papa morao da interveniše", piše "Sueddeutsche Zeitung".
Autor: A. Slanjankić
Odg. ur.: M. Smajić