Kriza promijenila odnos snaga | Evropska abeceda | DW | 12.12.2012
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropska abeceda

Kriza promijenila odnos snaga

Evropska komisija i parlament u vrijeme dužničke krize ne mogu ispunjavati svoje zadaće. Glavnu riječ imaju članice Unije u Evropskom vijeću. Promijenio se odnos snaga u Evropi.

Martin Schulz, njemački socijaldemokrat i predsjednik Evropskog parlamenta, poznat po tome što „na lageru“ uvijek ima koju lijepu riječ, trenutnu je politiku evropskih premijera i predsjednika na jednom od njihovih sastanaka na vrhu u oktobru 2011. godine uporedio s Bečkim kongresom. Početkom 19. vijeka malo je evropskih velesila bilateralna pitanja rješavalo tajnim pregovorima. Demokracija je u to vrijeme bila nepoznanica. Zakone u Evropskoj uniji bi zapravo zajednički trebali donositi Vijeće ministara, dakle predstavnici zemalja članica, i Evropski parlament kao predstavničko tijelo građanki i građana. Zadaće Evropske komisije su razrada nacrta zakona te provedba ugovora Unije.

Toliko o teorijskim osnovama i radu EU koji su zacrtani Lisabonskim ugovorom. Međutim, taj sistem od početka dužničke krize u proljeće 2010. godine više ne funkcionira. Da bi se Grčku spasilo kolapsa, predstavnici država članica djelovali su ad hoc. Osnovali su Fond za spas eura kao poduzeće koje posluje u skladu s luksemburškim zakonima i sklopili međunarodnopravne ugovore. Sve ovo odvijalo se mimo postojećih institucija i procedura. Obrazloženje zvuči plauzibilno: vrijeme i financijska tržišta stvarali su pritisak, a institucije Evropske unije nisu bile u stanju djelovati dovoljno brzo.

Bez demokratije na evropskoj razini

Dobar savjet ima i visoku cijenu: Martin Schulz razgovara s Angelom Merkel

Dobar savjet ima i visoku cijenu: Martin Schulz razgovara s Angelom Merkel

Evropski parlament i nacionalni parlamenti odluke donesene preko noći smjeli su ili samo primiti na znanje, ili naknadno odobriti. Te su okolnosti sada kulminirale potpisivanjem fiskalnog pakta. Ovaj novi međunarodnopravni ugovor sklopilo je samo 25 od 27 članica EU-a. U okviru EU nije ga bilo moguće provesti. I njemačka kancelarka Angela Merkel, koja je pakt izborila zajedno s francuskim predsjednikom Nicolasom Sarkozyjem, priznala je da je taj ugovor van svih dosadašnjih pravnih okvira u Uniji „drugo po redu najbolje rješenje“.

Dužnička kriza potvrdila je da staro načelo „ko plaća, taj i kolo vodi“ vrijedi i u evropskoj politici. Budući da su samo zemlje članice financijski dovoljno snažne da spase slabije države, Evropsko vijeće jedino je tijelo za izlaz iz krize. Evropskoj komisiji preostalo je samo vođenje statistika i pisanje izvještaja, žali se predsjednik Komisije José Manuel Barroso. Evropski parlament mogao je suodlučivati samo o tzv. six-packu, novom paketu pooštrenih zakona o ekonomskom upravljanju. Bitne odluke donesene su mimo zastupnika.

Više demokratije u Evropi ne mora nužno dovesti do bolje politike, upozorio je berlinski profesor politologije Herfried Münkler u razgovoru za njemački magazin Der Spiegel. Ističe da demokratija ne mora dovesti do vladavine bolje evropske elite. „Oni koji danas zagovaraju demokratizaciju Evrope igraju veoma smjelu igru koja lako može dovesti do raspada Evrope. Moguće je da oni koji u demokratizaciji vide rješenje krize toga uopće nisu svjesni. Demokratizacija je za njih automatski refleks na krizu. No, za demokraciju su potrebni uvjeti kojih u Evropi trenutno nema.“ Evropa, smatra Münkler, nema naciju, politički je parcelirana i etnički kvotirana. Nepovjerenje ljudi prema Evropi duboko je ukorijenjeno, što pokazuje i loš odaziv birača na izborima za Evropski parlament, objašnjava Münkler i dodaje: „Unatoč svim svojim greškama i nespretnostima su elite te koje Evropu drže na okupu. Dakle, bismo li onda trebali razmišljati o demokratizaciji, ili pak o boljim upravljačkim sposobnostima elita“, retorički je pitao Münkler u razgovoru za Spiegel.

Predsjednik Evropske komisije pažljivo sluša: José Barroso (u sredini) gubi utjecaj

Predsjednik Evropske komisije pažljivo sluša: José Barroso (u sredini) gubi utjecaj

Merkel plaća pa i dirigira

Njemačka i Francuska oduvijek su bile pokretači evropskog razvoja. Kriza je pokazala da Njemačka kao finansijski najmoćnija evropska država pokazuje smjer izlaza iz krize, vukući pritom Francusku za sobom. Prema vlastitim riječima, njemačka kancelarka Angela Merkel nije se nametala kao osoba koja će preuzeti vodeću ulogu. Zemlje pogođene dužničkom krizom predbacuju joj da predugo oklijeva i odugovlači. Manje države gunđaju jer velika Njemačka užurbanim tempom provodi svoje zamisli. Njemački ministar obrane Thomas de Maizière i član Kršćansko-demokratske unije kancelarke Merkel na sigurnosnoj konferenciji u februaru 2012. godine upozorio je da se Njemačku ne smije preopterećivati. „Kada drugi energično ustraju na tome da preuzmete vodstvo, često samo traže novac“, rekao je de Maizière. Dok je dužnička kriza glavna tema u Evropi, nacionalne vlade – prvenstveno njemačka – ostat će njezini centri moći. U vezi s ovim britanski je povjesničar Timothy Garton Ash rekao kako je Njemačka u Evropi, koja je iz dana u dan sve slabija, protiv svoje volje postala „kvazi-hegemonist“.

Središnja banka kao centar moći

Mario Draghi tržišta je poplavio jeftinim novcem

Mario Draghi tržišta je poplavio jeftinim novcem

Uloga Evropske središnje banke (ESB) u Frankfurtu na Majni u krizi je znatno dobila na važnosti. ESB je u biti zadužena za stabilnost vrijednosti novca u 17 zemalja članica koje imaju euro kao zajedničku valutu i trenutno je jedina nadnacionalna institucija Evropske unije koja je u stanju brzo i dugotrajno utjecati na tržišta – i to bez parlamentarne kontrole te neovisno o politici. ESB privatnim bankama daje jeftine kredite, povećava količinu novca u opticaju i kupuje obveznice država eurozone koje su u stisci. Te su mjere kršenje tabua koje bi u normalnim okolnostima dovelo do znatno žešćih protesta. Međutim, u vremenima krize kritika na račun ESB-a baš i nema, oglasila se tek nekolicina dežurnih njemačkih čuvara stabilnosti.

Međutim, novi predsjednik banke Mario Draghi na njih se ne obazire. Svjestan je toga da, kratkoročno gledano, samo ESB može ublažiti posljedice krize i održati bankovni sustav na životu. Mnoga ispitivanja javnog mnijenja provedena u zemljama Unije pokazuju da građani od mjera kojima Evropsko vijeće pokušava pobijediti krizu ne očekuju mnogo. Samo četvrtina Britanaca, Francuza i Nijemaca vjeruje da će svi ti silni zaključci sastanaka na vrhu dovesti do sretnog završetka. Pa ipak, većina stanovnika eurozone prema anketama misli da će zajednička valuta postojati i za deset godina.

Autori: Bernd Riegert / Marko Bašić

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić