Kraj "tandemdemokratije"?

Na osnovu nekih događaja i nervoznih reakcija na njih moglo bi se zaključiti da se nešto dešava, mada je posmatraču spolja teško procijeniti tačno šta, s obzirom na zatvorenost ruskog aparata vlasti, piše Frankfuerter algemajne cajtung (Frankfurter Allgemeine Zeitung). Na primjer, krajem januara u Kalinjingradu je demonstriralo više od deset hiljada ljudi, a milicija nije intervenisala Samo nedjelju dana kasnije Sergej Mironov, koji je kao predsjednik Savjeta federacije formalno treći čovjek u zemlji i koji je poznat kao Putinov vjerni sljedbenik, kritikovao je socijalnu politiku premijera i stranku Kremlja „Jedinstvena Rusija“. Kritike je iznio u tok-šou državne ruske televizije.

Optužbe za „organizovani napad“

Samo nekoliko dana poslije toga, takođe na državnoj televiziji i u emisiji istog voditelja, ministar finansija Aleksej Kudrin takođe je oštro napao „Jedinstvenu Rusiju“ – ne sa lijeva, kao Mironov, nego sa pozicija privrednih liberala koji vladajućoj stranci zamjeraju preskupi socijalni populizam.

Vrhu „Jedinstvene Rusije“, zvanično Putin je vanstranačka ličnost, ta dva intervjua bila su dovoljna da počne da grmi protiv „naručene kampanje“ protiv stranke, ne pominjući ko bi mogao biti naručilac. „Naručena kampanja“ je zapravo formula za opšte rasprostranjeno mišljenje u Rusiji: na državnoj televiziji tako nešto ne može da se dogodi, a da prethodno to nije odobrio nego u samim vrhovima vlasti, pogotovo ne ako se kritike izriču dva puta zaredom u emisiji istog voditelja.

Ali, kakva računica bi mogla da se krije iza toga što Mironov i Kudrin sa različitih pozicija napadaju vladu? Poznato je da se predsjednik Medvedjev zalaže za više pluralizma i kritikuje što jedna stranka („Jedinstvena Rusija“) ima preveliku podršku državnog aparata.

Pitanje kandidata

U tu sliku uklapa se izvještaj „Nezavisimaje gazete“ da je Kremlj izdao uputstvo da na izborima u martu u regionalne parlamente moraju da uđu bar četiri stranke. Očigledno je cilj da se spriječi ponavljanje slučaja Moskve gdje je na izborima prošle jeseni osim „Jedinstvene Rusije“ u gradski parlament ušla još samo slaba komunistička frakcija što je izazvalo žestoke kritike čak i opozicije koja je dio sistema – „Pravedne Rusije“ Mironova i nacionalista Žirinovskog.

Na pitanje ko će biti kandidat na predsjedničkim izborima u proljeće 2012. godine, Putin i Medvedjev do sada su izbjegli odgovor. Izvjesno uzbuđenje izazvala je Putinova izjava prošlog ljeta da će, poslije dogovora, na vrijeme biti nađeno zajedničko rješenje. Medvedjev se složio. Posmatrači iz toga zaključuju da između njih dvojice postoji neravnoteža, ili da je postojala. Ako Putin, kao premijer, kaže da će biti postignut dogovor onda se može zaključiti da on i dalje određuje pravila igre. U slučaju Medvedjeva to znači da on još zavisi od Putinove naklonosti i podrške.

Reforma milicije, koju sada Medvedjev podržava svim snagama i raspoređuje svoje ljude u ministarstvu unutrašnjih poslova, možda je pokušaj da preuzme kontrolu nad snagama bezbjednosti koje su do sada bile Putinov domen. Od toga bi mogao napraviti i temu predizborne kampanje uz čiju pomoć bi mogao da parira i dalje popularnom Putinu. Naime, neefikasnost i samovolja milicije veliki su problem za građane – ko ga riješi može da računa na njihove simpatije.

Autorice: Zorica Ilić/Željka Bašić-Savić/Faz/nb

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić