Kraj populizma u Grčkoj
Ljevičarski populista Aleksis Cipras napaćenim Grcima je obećao povratak dostojanstvu i demokratiji. Time je na prijevremenim izborima krajem januara osigurao dolazak na vlast. Sa nedavno održanim referendumom pokušao je da impresionira međunarodne donatore u zemlji. Ali od toga nije bilo ništa. Protiv Grčke su na kraju bili mnogi i velika vizija Aleksisa Ciprasa pretvorila se u nacionalnu katastrofu. Posljednji samit evrogrupe trajao je dramatičnih 17 sati, tokom kojih je Cipras bio prinuđen na žestoko povlačenje, kako bi spasio šta se spasiti može: ostanak Grčke u evrozoni. Ali pod najtežim uslovima.
Vladati nije nimalo lako
Grčki premijer je od ponedjeljka primoran da radi ono za šta se političari zapravo biraju: da vlada! S obzirom na zatvorene banke više nije dovoljno isticati samo dostojanstvo ljudi. Za posrnulu privredu nije dovoljno kriviti inostranstvo.
I vidi sad: vladati nije lako! Najmanje dva ministra u Ciprasovom kabinetu kategorički odbijaju postignuti sporazum sa partnerima iz EU. Oko četrdeset poslanika Sirize prijete da će na glasanju ove srijede (15.7.2015.) da se izjasne protiv postignutog sporazuma. Ultradesničarski koalicioni partner i ministar odbrane Panos Kamenos najavio je doduše podršku u parlamentu, ali ubuduće želi da iskoristi svoje pravo da glasa protiv pojedinih reformskih mjera.
To nije sve: za danas je najavljen generalni štrajk upravo u posrnuloj i predimenzioniranoj javnoj službi. Svoje populističko sjeme Aleksis Cipras nije širio samo tokom pet mjeseci kao premijer, već i tokom pet godina kao vođa opozicije. Sada žanje oluju.
Presudna odluka za Grčku
Najkasnije prošlog vikenda Ciprasu je moralo da bude jasno šta je sve u igri: naime, propast Grčke! I zato će sada pokušati da ublaži revolte u svojim redovima. Radikalni ministri moraju napolje, dakle uskoro će preduzeti malu reformu vlade. Danas će parlament odobriti dogovor postignut sa međunarodnim institucijama. U jedno Cipras može biti siguran: bez obzira na stav mnogih poslanika Sirize, proevropska opozicija će podržati neophodne mjere štednje i reformi.
To čega grčki premijer očigledno nije svjestan je činjenica da sa odobravanjem reformskih mjera ništa nije postignuto. Tek kada mjere počnu da se sprovode za njega počinje posao. Za to mu neće biti potrebna stranka podijeljena na „pragmatičare“ i „ideologe“. Još manje mu je potrebna retrogradna politička filozofija Sirize, koja ideju države njeguje kao zamjenu za izostanak socijalnog osiguranja, koja bogate demonizuje i istovremeno štedi, i koja parazitizam u javnoj upravi veliča kao dostignuće. To sve nema veze sa jednom modernom, konkurentnom Grčkom kao članicom evrozone. Zaključak: i nakon današnjeg glasanja u parlamentu zemlja ostaje politički nestabilna. To je više nego loš predznak za jedan novi početak, koji to odista i jeste.
Ispod ovog teksta možete da ostavite svoj komentar. Raduje nas Vaše mišljenje!