Kraj legendarne enciklopedije Brockhaus

Georg Ziereis još ih uvijek ima u ponudi - tiskana enciklopedijska izdanja. Pa i ono Brockhausovo, ogromni leksikon uvezen u crnu kožu, kojeg mnogi Nijemci poznaju iz djetinjstva i koji sa svojih 30 svezaka i 300.000 pojmova zauzima puno mjesta na policama. Georg Ziereis sa svojim bratom vodi antikvarijat u Regensburgu i jako cijeni Brockhaus. Ne samo iz nostalgije, već i zbog toga što vjeruje da više nauči čitajući tiskane tekstove nego one objavljene na internetu, poput Wikipedijinih. "Ono što pročitam u Brockhausu ostaje mi dulje i točnije u pamćenju nego kad čitam po internetu, pa skačem s jednog linka na drugi, i na kraju više ne znam što sam bio počeo tražiti".

S ovakvim se problemom danas suočava skoro svatko. Ipak, sve manje ljudi ustaje i odlazi do police s knjigama kako bi potražili neki pojam u nekom tiskanom leksikonu. Jer informaciju koja mu treba će sigurno naći i na internetu. Brz je, ne morate biti ni kod kuće, besplatna je, a informacije su novije nego u bilo kojoj enciklopediji staromodnog tipa. Kao na primjer u izdanju Brockhausa iz godine 2005./2006., koje košta 3.000 eura.

Nakon što je Brockhaus prije nekoliko godina bio zapao u nevolje, kupila ga je medijska tvrtka Bertelsmann. Pokušala je ovu knjišku instituciju modernizirati sa e-knjigama i digitalnim aplikacijama, ali je na kraju zaključila da se to ipak sve skupa ne isplati. Licencu za Brockhaus će vjerojatno ponuditi na prodaju. Ako ne bude interesenata, to će biti kraj dvjesto godina stare tradicije i jednog od najcjenjenijih leksikona u Njemačkoj.

Tek ukras na polici

Internet je i na ovom području jednostavno preuzeo primat. Stručnjak za tržište knjigama Holger Ehling kratko komentira: "Osim što skrivaju tapete iz pozadine police za knjige, teško je zamisliti kakve prednosti veliki leksikoni još imaju u usporedbi s vrlo brzim i aktualnim informacijama na internetu".

Na Wikipediji je od 2001. samo na njemačkom jeziku napisano 1,6 milijuna članaka. Pišu ih koisnici. Neki su stručnjaci, neki nisu. Stručnjaci ocjenjuju da je Wikipedija u međuvremenu napravila ne samo kvantitativni nego i kvalitativni korak naprijed. Može se reći da je postala jedna od prvih referentnih knjiga za kojima korisnici potežu kad im treba objašnjenje za neki pojam. Ova platforma ima i nedostataka, koje ugledni leksikoni nemaju: neki tekstovi sadrže "rupe" ili pogreške i teško je saznati tko je autor članka i ne slijedi li on neke posebne interese.

Skupiti ukupno svjetsko znanje, kao što je poznato svim sastavljačima leksikona još od sredine 18. stoljeća, težak je poduhvat. Ako izdavačke kuće to iz gospodarskih razloga više nisu u mogućnosti, onda bi trebala uskočiti država, smatra Stephan Fussel, bibliotekar sa Sveučilišta Johannes Gutenberg u Mainzu. Platforma Europeana iza koje stoji Europska unija ili Digital American Library (Digitalna američka biblioteka) su dobar primjer za to kako se mogu predstaviti pouzdani podaci a da nisu ovisni o reklami i privatnim interesima.

No Holger Ehling je skeptičan, može li država osigurati dovoljno finacijskih sredstava da bi stvarno bila i konkurentna. "S jedne strane imamo Googleov model, koji do 2015. želi digitalizirati oko 15 milijuna knjiga. S druge strane, imamo model Njemačke digitalne biblioteke, Europeanu ili Gallicum, koji se stalno moraju boriti s nedostatkom novca, tehničkim teškoćama i nekompatibilnošću. Meni je potpuno jasno koji model ima budućnost a koji ne", upozorava Ehling.

Autori: Jennifer Fraczek / Snježana Kobešćak

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić