Krštenjem protiv protjerivanja? | Panorama | DW | 13.06.2017
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Panorama

Krštenjem protiv protjerivanja?

Njihova imena su Amir, Jakob ili Nesrin. Njihova stara domovina je Avganistan, a nova Njemačka. Da li se oni krštenjem i prelaskom na hrišćanstvo nadaju boljim šansama da dobiju azil?

"Dok slušam kako izgovaraju Vjerovanje (jednu od osnovnih hrišćanskih molitava prim. red.), duboko me dira njihova posvećenost", priča Irmgard Konin, savjetnica i rukovoditeljica u Fidesu, katoličkom savjetovalištu za ljude koji se zanimaju za religiju u centru Kelna. Ona je ove godine na njihovom putu do krštenja pratila petoro izbjeglica. Jedno od njih se zove Jakov. "On je toliko strasno ušao u sve to da je prosto obogaćenje za hrišćansku zajednicu", oduševljena je Konin.

Novi jezik, nova religija

Jakov je iz Avganistana. Stigao je u Keln kako bi se krstio. Konin nam kaže da su višestruki razlozi zašto se ljudi odlučuju da pređu na drugu religiju. "Neki od njih žele da islam iz zemlje porijekla jednostavno ostave iza sebe. Kažu kako je hrišćanstvo prava religija - religija ljubavi." Drugi pak, priča, tako žele da se identifikuju s Njemačkom. Ako već ovdje žive onda žele da budu hrišćani, priča Konin.

No, kada se muslimanske izbjeglice u Njemačkoj krste i kada prime hrišćanstvo, uvijek se javlja sumnja da to rade kako bi poboljšali šanse za dobijanje azila. Diskusija o ovoj temi se rasplamsala zbog slučaja jednog Avganistanca koji se krstio tokom zatvorske kazne i time je spriječio već donesenu odluku o deportaciji. On je tokom hrišćanskog praznika Duhovi ubio u bavarskom izbjegličkom centru u Arnšvangu jednog dječaka - osjetljiv slučaj i za politiku i za crkvu.

Konsekventno protjerivanje počinilaca krivičnih djela

Političari iz gotovo svih partija već odavno zahtijevaju konsekventno protjerivanje počinilaca krivičnih djela. I počinilac krivičnog djela iz Arnšvanga je trebalo da bude vraćen u Avganistan, ali je tada za to nadležni sud u Minhenu stopirao protjerivanje. Razlog: sa islama je prešao na hrišćanstvo i u domovini mu prijeti mučenje ili čak smrtna kazna.

Politički pritisak međutim raste. Crkvi se predbacuje da slabo provjerava ozbiljnost novokrštenih. Bavarski ministar unutrašnjih poslova, Joahim Herman zahtijeva do crkava i sudova "da podrobno preispitaju da li je neko istinski prešao na hrišćanstvo". Zamjenik predsjedavajućeg Saveza njemačkih kriminalističkih službenika, Ulf Kih je u osnovi skeptičan kada se radi o krštenjima muslimanskih izbjeglica. On drži da je njihov prelazak na drugu vjeru "samo trik kako bi ostali u zemlji". "Kada je protjerivanje jednog počinioca krivičnog djela propalo samo zbog toga što je prešao na hrišćanstvo - onda treba samo da saberete dva i dva."

Da li je ubica zaista bio praktikujući hrišćanin? Da li je njegov prelazak ozbiljno provjeren? Ili je on htio da prelaskom na hrišćanstvo samo obezbijedi dozvolu boravka u Njemačkoj? Adminsitrativni sud je za DW saopštio kako se radi o komlikovanoj odluci i da se "religiozni identitet jednog čovjeka, kao nešto njegovo unutrašnje i lično može ustanoviti samo na osnovu navoda podnosioca zahtjeva za azil". No, možda bi mogla da se uradi provjera od strane članova vjerske zajednice i ustanovi da li je prelazak na hrišćanstvo bio istinski ili se radilo samo o činu kojim se omogućuje dobijanje azila.

Kako se može dokazati vjera?

Nadležna Savezna služba za migracije i izbjeglice smatra da kršteni list nije dovoljan dokaz o prelasku na drugu vjeru, kažu u toj službi na pitanje DW-a. "Podnosilac zahtjeva za azil mora da dokaže da bi mu po povratku u  domovinu, zbog praktikovanja vjere, prijetio progon što bi bilo relevantno za dobijanje azila u Njemačkoj." I dalje: "Generalno se predbacuje hrišćanskim zajednicama da ne prate pomno osobe koje se pripremaju za krštenje."

Pitanje azila ili pitanje vjere?

U Njemačkoj biskupskoj konferenciji kažu kako krštenju i prijemu u crkvu predstoji priprema i provjera koja traje mjesec dana. I to važi za sve one koji se pripremaju za krštenje bez obzira na porijeklo i kulturološku pozadinu. Dug i savjestan put praćenja nekog do krštenja takođe predstavlja i određenu vrstu zastrašivanja kako se ne bi vršila zloupotreba, smatra Klaus Hagedorn, koordinator za pomoć izbjeglicama u kelnskoj nadbiskupiji. On kaže kako ga ponekad zovu oni koji pomažu izbjeglicama, koji bi krštenjem da spriječe njihovo protjerivanje. "Mi na takve apale reagujemo tako što te ljude iz tih razloga ne krstimo", kaže.

Biskupska konferencija Njemačke, ali i Evangelistička crkva u toj zemlji ne vide vezu između priliva izbjeglica i povećanog broja krštenja. Tomas Cimerman iz Evangelističke crkve tvrdi da se u toku protekle godine, u svim priklljučenim crkvenim zajednicama u diocezi Keln, krstilo manje od dest odraslih osoba.

Strah od progona

Irmgard Konin tokom pripreme za krštenje govori i o temi - azil. Kada izbjeglice  konvertiraju, smatra on - to znači da im u staroj domovini prijeti progon. "U 99 odsto slučajeva u pitanju je istinski interes da dobiju vjeru koja ih oslobađa, ali to predstavlja i opasnost da dođe do razdora s porodicom", priča dalje Konin za DW. "Dvojica muškaraca su ove godine zaista odustala od krštenja upravo zbog toga što im je prijetio izgon iz Njemačke. Da su prešli na hrišćanstvo strahovali bi od represalija u svojoj domovini."