1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Konferencija na Baliju nezamisliva bez Blackberryja

Henrik Böhme10. decembar 2007

Međunarodna konferencija na Baliju ulazi u odlučujuću fazu. Oko 10.000 učesnika iz 190 zemalja pokušavaju da se usaglasi oko okvira za novi sporazum o zaštiti klimei. Kako uopšte funkcioniše ovakva mamutska konferencija?

https://p.dw.com/p/CZin
Jedna od sala za konferencije
Jedna od sala za konferencijeFoto: AP

Broj učesnika u raznim raspravama je sve veći, ministri raznih zemalja odlaze i dolaze, konferencije za štampu se organizuju svakih pola sata. Postoje brojne radne skupine i samo onaj ko ima svog predstavnika u svakoj od njih, može postići to da se njegov glas svuda čuje.

Dan počinje i završava razmjenom informacija

Za Franzjosefa Schaufhasena, iz njemačkog ministarstva za ekologiju, dan počinje u pola osam, sastankom svih delegata iz Njemačke. Potom slijede sastanci sa drugim delegatima iz EU. Ukoliko su pozicije EU o nekom pitanju jasne ulazi se u pregovore. Kad iskrsnu problemi, svi posežu za mobilnim telefonom ili Blackberryjem, spravicom za razmjenu e-mailova, kaže Schaufhausen.

„Proces može teći samo uz pomoć ovih sprava. Jedva sebi mogu da predstavim kako smo uopšte radili, recimo, na konferenciji u Riju, 1992. godine, kada nismo imali ni mobilne ni Blackbarry. Nismo imali kompjutere nego samo telefaks, stvari su tada bile puno komplikovanije.“

Nigdje bez mobilnog i Blackberryja

E-mail i Blackberry su stvari kojih se ne mogu odreći ni u UN-ovom sekretarijatu za klimu, koji je organizator konferencije, kaže John Hay, glasnogovornik sekretarijata.

„Mi djelujemo kao dobro podmazana mašinerija. Naravno da se oslanjamo na e-mailove i Blackberry, ali dosta stvari se rješava u hodu, na hodnicima.“

Neformalni razgovori na hodnicima tako igraju bitnu ulogu. Nekada su oni važniji od onoga što se izgovori u salama za diskusije. Na hodnicima se može sresti i ljude iz nevladinih organizacija. Samo ove organizacije imaju oko 5000 predstavnika na Baliju. Jedan od njih je i Christoph Bals iz Germanwatcha.

„Svakoga dana se sastajemo i razmjenjujemo interesantne informacije. Na taj način sklapamo mozaik stanja stvari, koji nekad nemaju ni pojedine državne delegacije. Te informacije proslijedimo dalje do ljudi za koje vjerujemo da ih mogu iskoristiti kako bi pokrenuli diskusiju u konstruktivnom pravcu.“

Kad "padne" mreža, nađemo se na kiosku

Ali i ta razmjena podataka zavisi od modernih sredstava komunikacije. Uslovi za rad se pogoršaju jedino kada zablokira mreža mobilne telefonije, što se desilo u ponedjeljak. Pripreme za narednu rundu pregovora su se tada odvijale na takozvanom Climate Change kiosku, uz lični kontakt i šoljicu kafe.