Komentar: Transatlantski (ne)prijatelji | Politika | DW | 17.02.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Komentar: Transatlantski (ne)prijatelji

Prijatelj ili neprijatelj? Odnosi su komplicirani! Na Konferenciji o sigurnosti u Münchenu jasno se pokazalo koliko je dubok jaz između SAD-a i Europe, smatra Matthias von Hein.

Dugo se kuhalo; sada su duboke pukotine u transatlantskom odnosu izašle na vidjelo i to otvoreno kao nikad do sada. Replika američkog ministra vanjskih poslova Mikea Pompea na uvodni govor njemačkog predsjednika Frank-Waltera Steinmeiera pokazuje: Europa ili bar Berlin, i još više Pariz, udaljeniji su od Washingtona nego ikad prije.

Kina – slika neprijatelja

Delegacija SAD-a, neuobičajeno velika za jednu izbornu godinu, trudila se zatrpati jaz koji se otvorio između dviju atlantskih obala. Ono u čemu su vlada SAD-a i Kongres složni jest: Kina je nova slika neprijatelja. Protiv te prijetnje bi se, tako se bar nadaju, Europljani i Amerikanci mogli vratiti svojim zajedničkim vrijednostima. U svakom slučaju, nije bilo razgovora, panela ni govora u kojem delegacija SAD-a nije spomenula predstojeću gradnju komunikacijske mreže 5G – uz upozorenje da u toj gradnji ne bi smio sudjelovati kineski koncern Huawei. Uz svu opravdanu skepsu: tako permanentno podignut kažiprst automatski izaziva odbijanje.

Jedno je sigurno: povratka na lijepa vremena transatlantskog prijateljstva – neće biti. Europljani su se probudili – barem retorički. Mnogo se govori o suverenoj strateškoj političkoj moći zvanoj Europa. Traži se da Njemačka ponovo nauči jezik sile, kojim francuski predsjednik Macron, kako se čini, već vlada.

 Matthias von Hein

Matthias von Hein

Bodovi za francusku ideju

U pogledu transatlantskih odnosa ocrtavaju se tri pozicije. Francuska vizija europske neovisnosti. Pozicija koja vlada prije svega u istočnoj Europi, da je potrebna tijesna povezanost s Washingtonom, ma što se dogodilo. I treće: neodlučnost između ta dva pola kakva vlada u Njemačkoj. Doduše, s određenom sigurnošću se može predvidjeti: ako Donald Trump u studenome bude ponovo izabran u Bijelu kuću, francuski tabor će dobiti mnogo više pristaša – pa i iz Berlina.

Dinamika za europsku debatu

Možda je nastup francuskog predsjednika Macrona zaista bio vrhunac konferencije. Macron unosi nevjerojatnu dinamiku u europsku debatu. On se odlučno bori za europsku samostalnost. On hoće zajedničku vanjsku i obrambenu politiku. A ako to ne može uspjeti sa svih 27 članica EU-a preostalih nakon Brexita, onda neka uspije s onima koji, kao i Pariz, s obzirom na stalno spominjan „rivalitet velikih sila", žele stvoriti učinkovitu Europu.

Macron izvlači zaključak iz saznanja: ambicije u svijetu nisu dovoljne. Potrebne su i sposobnosti. Njemačke reakcije su bile uglavnom u znaku odobravanja. Preostaje vidjeti hoće li se to pokazati i na djelu.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android