Komentar: Dokumenti STASI-ja blijede. Šteta! | Komentar | DW | 19.11.2020

Upoznajte novu internetsku stranicu DW-a

Pogledajte beta verziju dw.com. Nismo još gotovi! Vaše mišljenje nam može pomoći da se poboljšamo.

  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Komentar

Komentar: Dokumenti STASI-ja blijede. Šteta!

Jedinstvena u svijetu i uzor zemljama s iskustvom diktature je Ustanova za spise STASI-ja. Sad će dokumenti tajne policije bivšeg DDR-a biti u Saveznom arhivu. A time gotovo nevidljivi, kritizira Marcel Fürstenau.

Juriš njemačkih građana na centralu STASI-ja 15.1.1990.

Juriš njemačkih građana na centralu STASI-ja 15.1.1990.

Ona je za mnoge simbol mirne revolucije u bivšoj Njemačkoj Demokratskoj Republici 1989. godine: ustanova u kojoj su čuvani i mogli biti viđeni spisi Ministarstva za državnu sigurnost (MfS). Taj naziv je naravno cinično maskiranje, jer iza naziva MfS-a koji je u narodu nazivan STASI, krio se gigantski aparat za nadzor i ugnjetavanje. Ta tajna policija, tipična za diktature, služila je isključivo održanju vlasti Socijalističke jedinstvene partije Njemačke (SED).

Nakon pada Berlinskog zida svijet je svjedočio jedinstvenom eksperimentu: spisi STASI-ja nisu završili pod ključem nego su postali dostupni svima. Time je prije svega milijunima žrtava višedesetljetne samovolje SED-a trebala biti pružena prilika da se oslobode tereta svoje prošlosti. Konačno se moglo doći do odgovora na pitanje: tko me je špijunirao? Jesu li to bile kolege na poslu, susjedi, prijatelji ili čak članovi vlastite obitelji? U najboljem slučaju pogođeni su mogli naći mir i možda se pomiriti sa svojim dugo nevidljivim protivnicima i neprijateljima.

Utvrda STASI-ja postala kuća otvorenih vrata

Da bi te zacrtane ciljeve, često i neostvarive, mogli postići građani su kratko nakon pada režima u DDR-u upali u centralu STASI-ja u Berlinu i njezine filijale po cijeloj zemlji. Jer njihovi dotadašnji mučitelji već odavno su bili počeli uništavati spise. Većina je srećom ipak spašena. Taj besprimjeran čin građanske hrabrosti i 30 godina kasnije prati nešto bajkovito. Utvrda STASI-ja postala je kuća otvorenih vrata.

Ta je kuća bila puna polica u kojima su bili spisi STASI-ja. Više od tri milijuna ljudi je od 1990. dobilo uvid u te spise. Ali, sad ta kuća odlukom Njemačkog Bundestaga gubi svoj vidljivi i važni detalj: ploču s nazivom i time svoju neovisnost. Ustanova za spise STASI-ja se ukida, dokumenti prelaze u nadležnost Saveznog arhiva. Jedina utjeha je da će spisi ostati dostupni svima: pogođenima, znanstvenicima, medijima.

Moglo bi se sad postaviti pitanje: gdje je tu problem? Nitko ne namjerava podvući crtu pod nesretno poglavlje STASI-ja. Da, to je točno. Ali, suočavanje s diktaturom SED-a ovom političkom odlukom gubi jedan važan simbol: ukidanje državne ustanove koja je bila uzor i mnogima izvan Njemačke. Bila je uzor svim europskim zemljama koje su se 1989. oslobodile komunističke represije.

Demoni STASI-ja su izvučeni na svjetlo dana

Ustanova za spise STASI-ja je postala mjesto na koje su dolazili političari i znanstvenici iz cijelog svijeta, iz zemalja u kojima je nekoć vladala tama diktature. Posjetitelji iz latinsko-američkih, afričkih i azijskih zemalja htjeli su nešto naučiti od njemačkog suočavanja s prošlošću. Njihovi učitelji su bili i bit će još do ljeta 2021. bivši borci za ljudska prava u bivšem DDR-u. Povjerenici za spise STASI-ja koje je birao parlament i koji su imali više od demokratske legitimacije: ugled, priznanje i zadovoljštinu – i moć nad demonima prošlosti.

Marcel Fürstenau

Marcel Fürstenau

Sve to će ubuduće nedostajati, jer će spisi STASI-ja, istina, ostati dostupni, ali ukidanjem ustanove će izgubiti važnost koja se vidjela i na međunarodnoj razini. A u svijetu u kojem i dalje milijarde ljudi pate pod diktaturama samostalna ustanova za spise STASI-ja je važnija nego ikada. To je misao koja mi nije pala na pamet 2016. kad je jedna komisija stručnjaka preporučila integraciju spisa STASI-ja u Savezni arhiv. Ja sam, dakle, promijenio mišljenje.

Povjerenik za žrtve SED-a trebao je biti imenovan puno ranije

Gubitak značenja trebao bi donekle biti kompenziran time što će umjesto saveznog povjerenika za spise STASI-ja biti u parlamentu izabran savezni povjerenik za žrtve SED-ove diktature. To je možda dobro zamišljeno, ali nije više od slabe utjehe. I prije svega, to dolazi prekasno. Jer, brojne žrtve SED-a su 30 godina nakon mirne revolucije već odavno umrle.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android!

Preporuka redakcije