Kome se žuri na beogradske izbore?

Vrh Srpske napredne stranke (SNS) navodno još nije donio konačnu odluku, ali po svemu sudeći beogradski izbori bi, umjesto na proljeće iduće godine, mogli da budu održani već početkom decembra ove godine. Takva žurba sa vanrednim terminima izbora nije nikakva novost za vladajuće Naprednjake, i beogradski izbori će biti samo doprinos atmosferi stalne predizborne kampanje. Ako se pored toga ima u vidu da je šef Naprednjaka Aleksandar Vučić i do sada pokazivao veliku dozu nestrpljivosti kada je riječ o terminima izbora, sasvim je moguće da Beograđani izađu na birališta i usred zime.

Djelimičan osvrt na nedavne predsjedničke izbore pokazuje da ih je obilježila izuzetno kratka kampanja i da su bili vidljivi gotovo histerični napori Naprednjaka da izbjegnu drugi krug glasanja, što je samo bio dokaz velike nestrpljivosti u vrhu vlasti da se sve to oko izbora što prije završi. Tajming beogradskih izbora – ako se zaista održe u decembru – značio bi da Naprednjaci žele da kapitalizuju sve ono što je u ovom trenutku njihova velika prednost: totalna kontrola medija i formalnih i neformalnih centara moći. A od slučaja Savamala, Beograđani veoma dobro znaju i kako izgleda zajedničko djelovanje formalnih i neformalnih centara moći.

Počelo je kršenjem Ustava

„Izbori u decembru, po eventualno lošem vremenu i kijametu, nisu baš najsrećnije rješenje", ocjenjuje za DW politikolog Duško Radosavljević. „Ali to naravno neće biti prepreka ukoliko vlast ocijeni da im je to potrebno. A to u ovoj zemlji samo jedan čovjek zna kada će oni biti".

Jednostavno se koristi trenutak u kome je protivnička strana ranjiva i nedovoljno konsolidovana, dodaje profesor Fakulteta političkih nauka Zoran Stojiljković. „Opozicija se trenutno bavi sama sobom, procjenama optimalnog broja kolona za izbore, i pokušava da nekako smisli neku strategiju dopiranja do birača – a da to ne bude samo borba protiv Vučića. Upravo zato će borba za Beograd biti veoma važna, jer bi pobjeda vlasti revitalizovala režim, a gubitak opozicije bi mogao da dovede do trajnijeg gubitničkog sindroma", kaže Stojiljković.

Sa mjesta aktuelnog predsjednika Srbije Aleksandar Vučić će biti prisutan i u kampanji za beogradske izbore – i to ni manje ni više nego kao nosilac liste na tim izborima. „To praktično znači ono na šta upozoravam već mjesecima, a to je da predsjednik Srbije Vučić direktno krši Ustav, po kome predsjednik Republike ne može da ima nijednu drugu javnu funkciju", ističe Radosavljević.

Ali, kako bi se to kršenje Ustava nekako zabašurilo, Aleksandar Vučić je sa mjesta šefa stranke svojim stranačkim kolegama poručio da mogu da koriste njegov lik i ime za izbornu listu, ali da je to poslednji put. Poput namrgođenog učitelja dozvolio je sebi i stranačkim kolegama još jedan nestašluk (šta je danas malo kršenje Ustava), usput nehajno upozoravajući da im to ne pređe u naviku.

„U korist građana"

Kampanja za beogradske izbore je na neki način već započela krajem ljeta, kada je Beograd skoro potpuno raskopan. Na nekoliko bitnih tačaka u centru grada započeti su brojni radovi, rekonstrukcije tramvajskih šina, popravka fontane na Slaviji, pravljenje novih trgova, i još poneki radovi za koje ni gradske vlasti nisu sigurne šta tačno predstavljaju. Stvorene su neviđene saobraćajne gužve i poremećena gradska logistika, ali gradske vlasti se pravdaju da je sve to u korist samih građana. Očito se i samom vrhu beogradskih vlasti žuri sa izborima, pa se krenulo s radovima od kojih mnogi vjerovatno i neće biti završeni do decembra.

„Još jednom se pokazuje da SNS nije politička partija već široki pokret u kome je potrebno podmiriti različite interese", ocjenjuje Duško Radosavljević. „Jedan od velikih interesa je sam grad Beograd, koji stvara i više od 50 posto nacionalnog dohotka Srbije. Očito je potrebno staviti šapu na sve te privredne i novčane tokove, i tu se nekome takođe žuri. Možda je taj neko recimo Goran Vesić i možda on vrši pritisak da što prije bude gradonačelnik", pita se Radosavljević.

Timski nastup SNS

Aktuelni gradonačelnik Beograda Siniša Mali navodi kako će se najvjerovatnije povući s tog mjesta prije kraja mandata i kako se neće ponovo kandidovati. Zanimljivost izbornog nastupa Naprednjaka jeste i činjenica da će oni, kako kažu, nastupati kao tim i da neće imati svog kandidata za gradonačelnika. Međutim, odmah nakon toga pojavila se vijest kako će prvi na listi SNS za Beograd biti Nikola Selaković, generalni sekretar u Predsedništvu Srbije, ali niko ne želi da kaže da li je on i kandidat za gradonačelnika. Šta je poenta tog navodno timskog nastupa?

„S jedne strane se govori o nekakvom timu, a sa druge strane se čeka da opozicija istakne nekog svog kandidata kako bi on onda bio meta napada", smatra Zoran Stojiljković. „A onda se odmah postavlja i sljedeće pitanje: gradonačelnik Beograda spada u top 5 najvažnijih funkcija u zemlji – i ko to može da bude tako visoko pored Aleksandra Vučića?"

Duško Radosaljević ocjenjuje da „to na neki način predstavlja bježanje od odgovornosti. A takođe tu ima i stranačke sujete. Aleksandar Vučić je najmanje dva puta gubio izbore za gradonačelnika Beograda. I sada neko iz njegove partije pobijedi na izborima za gradonačelnika – neko u stranci može da postavi pitanje kako je Pera mogao da pobijedi, a Aca nije? Zato se sada govori o timu, jer samo tim može da nadoknadi ono što on nije mogao. A on je na čelu tog tima".

Vječno (ne)spremna opozicija

Opozicija za to vrijeme i dalje prebraja predizborne kolone i reklo bi se da nije ništa bolje pripremljena za beogradske izbore nego što je bila i uoči predsjedničkih izbora. Stranke opozicije podijelile su se i oko eventualnog bojkota tih izbora. Dveri su zagovornici bojkota, jer smatraju da ne postoje ravnopravni uslovi za izbore, ali tome se protivi proevropska opozicija, koja misli da se na izbore mora izaći. Zoran Stojiljković kaže da je sada osnovno pitanje „kako opozicija može da se izbori za ravnopravne izborne uslove i koliko je u tome spremna daleko da ide". A bojkot izbora, prema riječima Stojiljkovića, nikada nije uspio u Srbiji i donosi ograničene rezultate.

Potpuno drugačije mišljenje ima Duško Radosavljević, koji smatra kako opozicija ne može da dođe do ravnopravnih uslova za izbore ukoliko ne bojkotuje bar jedne izbore. „Jer, ne možete vi izlaziti na izbore pod ovakvim uslovima i onda nakon izbora tvrditi kako su oni bili nelegitimni. Postoji, naravno, veliki strah kako se niko na Zapadu neće uzbuditi ako opozicija bojkotuje izbore, ali mislim da to nije tako, i da nikome neće baš biti svejedno ukoliko maltene samo SNS i njihovi privjesci izađu na beogradske izbore."